Pametni telefon danas rijetko doživljavamo kao trošak. Kupimo ga, otplatimo na rate ili uz produženje ugovora i priča je, barem u glavi, završena. No stvarnost je bitno drukčija. Telefon koji nosimo u džepu sve više nalikuje mjesečnoj pretplati koja nikad ne prestaje, samo što nam račun ne stiže na jedno mjesto, nego je razbijen na desetke manjih iznosa koje gotovo i ne primjećujemo.
Problem nije u samom uređaju, nego u ekosustavu koji dolazi s njim. Moderni pametni telefon više nije proizvod, nego platforma. A platforme se ne prodaju jednokratno, nego se naplaćuju stalno.
Plaćamo li telefon ili pravo da ga koristimo?
Na papiru, telefon je naš. U praksi, sve češće plaćamo pravo korištenja softvera, usluga i funkcija bez kojih taj uređaj gubi smisao. Operativni sustavi koje nude Apple i Google redovito dobivaju nadogradnje, ali uz njih dolaze i novi zahtjevi. Više prostora, više resursa, novije aplikacije koje stare modele ostavljaju po strani.
Zatim dolaze pretplate. Glazba se sluša preko Spotifya, filmovi i serije preko Netflixa, fotografije se automatski spremaju u cloud, a dodatni prostor se plaća mjesečno. Sigurnosne kopije, sinkronizacija poruka, premium verzije aplikacija, uklanjanje oglasa, dodatne funkcije u kamerama i alatima za obradu fotografija. Svaka stavka sama po sebi djeluje bezazleno, ali zbroj na kraju mjeseca često nadmašuje cijenu klasične telefonske pretplate.
Ironija je u tome što se velik dio tih troškova ne veže uz telefon kao hardver, nego uz činjenicu da bez tih usluga uređaj postaje osjetno manje koristan. Teoretski, možete ih isključiti. Praktično, malo tko to stvarno učini.
Jesmo li naviknuti plaćati, a da to više i ne primjećujemo?
Najskuplje pretplate rijetko su one koje nas najviše bole. One su obično tihe, automatske i emocionalno opravdane. Pet eura ovdje, tri eura ondje, devet eura za “premium iskustvo”. Sve se skida s kartice bez pitanja, a aplikacije su dizajnirane tako da vas stalno podsjećaju što gubite ako prestanete plaćati.
Pametni telefon pritom igra ključnu ulogu jer je stalno s nama. On je alat, zabava, komunikacija, posao, kamera, navigacija i društveni život u jednom uređaju. Kad nešto postane toliko centralno, plaćanje za njegovo “puno iskustvo” prestaje izgledati kao luksuz, a počinje se doživljavati kao nužnost.
Tu dolazimo do ključne promjene u percepciji tehnologije. Nekad smo kupovali uređaje. Danas kupujemo ulaznicu u sustav koji se stalno nadograđuje, mijenja pravila i uvodi nove oblike naplate. Telefon koji je prije pet godina bio vrh ponude danas možda još radi, ali iskustvo koje nudi jasno poručuje da je vrijeme za nadogradnju, ili barem za novu pretplatu.
Na kraju, pitanje nije jesu li pametni telefoni preskupi. Pitanje je znamo li uopće koliko ih stvarno plaćamo. Kad se zbroje svi mjesečni iznosi koji prolaze ispod radara, telefon više ne izgleda kao jednokratna kupnja, nego kao jedna od najskupljih pretplata u našem digitalnom životu. Razlika je samo u tome što je rijetko ikad svjesno otkazujemo.
