Ne, ovo nije tekst o globalnom zatopljenju i njegovim utjecajima na vaš Facebook račun. Ali, znate li gdje je tekst koji upravo sada čitate? U jednom smislu, živi “na internetu” ili “u cloudu(oblaku)”, baš kao vaša omiljena platforma društvenih medija ili TV emisija koju biste mogli gledati večeras.
Ali u fizičkom smislu, pohranjuje se i prenosi negdje u mreži od tisuća podatkovnih centara diljem svijeta. Svaki od ovih centara zuji i pišti danonoćno kako bi pohranio, obradio i prenio ogromne količine podataka i pružio usluge gladnim potrošačima.
Sva ova infrastruktura je skupa za izgradnju i rad, a ima značajan utjecaj na okoliš . U potrazi za rezanjem troškova, većom održivošću i boljom uslugom, pružatelji usluga podatkovnih centara žele probati nešto novo.
Tehnološki div Microsoft i druge tvrtke žele preseliti podatkovne centre u svjetske oceane, potopiti računala i mrežnu opremu kako bi iskoristili prednosti jeftinih lokacija i hladnih voda. Je li ovo dobra stvar? Što je s utjecajem na okoliš? Zamjenjujemo li jednu štetnu praksu drugom?
Microsoftov projekt Natick od 2014. slijedi ideju podatkovnih centara ispod valova. Početna premisa bila je da budući da mnogi ljudi žive blizu obale, tu bi trebali biti i podatkovni centri.
Početni eksperiment u 2015. bio je mali podatkovni centar postavljen tri mjeseca u Tihom oceanu.
Novi dvogodišnji eksperiment praćenja započeo je 2018. Ukupno 864 poslužitelja, u cjevastoj strukturi veličine 12 puta 3 metra, potopljena su 35 metara duboko u blizini otočja Orkney u Škotskoj.
Microsoft nije jedina tvrtka koja eksperimentira s premještanjem podataka pod vodom. Subsea Cloud još je jedna američka tvrtka koja to radi. Kineski Shenzhen HiCloud Data Center Technology Co Ltd postavio je centre u tropskim vodama u blizini obale otoka Hainan.
Zašto premjestiti podatkovne centre pod valove?
Podvodni podatkovni centri obećavaju nekoliko prednosti u odnosu na svoje kopnene rođake.
1) Energetska učinkovitost
Primarna prednost je značajno smanjenje potrošnje električne energije. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, podatkovni centri troše oko 1-1,5% globalne potrošnje električne energije, od čega se oko 40% koristi za hlađenje.
Podatkovni centri u oceanu mogu raspršiti toplinu u okolnoj vodi. Microsoftov centar koristi malu količinu električne energije za hlađenje, dok dizajn Subsea Clouda ima potpuno pasivan sustav hlađenja.
2) Pouzdanost
Microsoftov eksperiment također je otkrio da podvodni centar ima povećanu pouzdanost. Kada je vraćen na obalu 2020., stopa kvarova poslužitelja bila je manja od 20% u odnosu na kopnene podatkovne centre.
To se pripisuje stabilnoj temperaturi na morskom dnu i činjenici da su kisik i vlaga uklonjeni iz cijevi, što je vjerojatno smanjilo koroziju komponenti. Zrak unutar cijevi također je zamijenjen dušikom, što je onemogućilo požare.
Drugi razlog povećane pouzdanosti mogao je biti potpuna odsutnost ljudi, što sprječava mogućnost ljudske pogreške koja utječe na opremu.
3) Latencija
Više od jedne trećine svjetskog stanovništva živi unutar 100 kilometara od obale. Lociranje podatkovnih centara blizu mjesta gdje ljudi žive smanjuje vrijeme potrebno da podaci dođu do njih, poznato kao “latencija”.
Offshore podatkovni centri mogu biti blizu obalnih potrošača, smanjujući kašnjenje, bez plaćanja visokih cijena nekretnina koje se često nalaze u gusto naseljenim područjima.
4) Povećana sigurnost i suverenitet podataka
Premještanje podatkovnih centara u ocean čini ih fizički težim za pristup hakerima ili saboterima. Također može olakšati tvrtkama rješavanje pitanja “suverenosti podataka”, u kojima određene zemlje zahtijevaju da se određeni podaci pohranjuju unutar njihovih granica umjesto da se prenose u inozemstvo.
5) Trošak
Uz uštede zbog smanjenih računa za struju, manje kvarova hardvera i niske cijene nekretnina u moru, način izgradnje podvodnih podatkovnih centara također može smanjiti troškove.
Centri se mogu izraditi modularno, masovno proizvoditi koristeći standardizirane komponente i isporučiti spremni za postavljanje. Također nema potrebe razmatrati udobnost ili praktičnost interakcije ljudskih operatera s opremom.
Što je sljedeće?
Nekoliko tvrtki aktivno istražuje ili zapravo gradi podvodne podatkovne centre. Dok prosječni krajnji korisnik neće imati stvarnu svijest o tome gdje su pohranjeni njegovi podaci, organizacije bi uskoro mogle imati priliku odabrati lokalne, podvodne platforme i usluge u oblaku.
Tvrtke sa željom da se pohvale svojim ekološkim kredibilitetima mogle bi potražiti pružatelje koji nude ekološkije podatkovne centre – promjena koja će vjerojatno samo ubrzati prelazak na ocean.
Za sada se čini da je ovaj pristup praktičan i da se može proširiti. Dodajte tome ekološke i ekonomske uštede i ovo bi mogla biti budućnost podatkovnih centara za značajan dio planeta.
