Prijenos korisničkih podataka oglašivačima već je desetljećima jedna od najkontroverznijih praksi digitalne industrije. No jedan novi slučaj otišao je korak dalje i oslonio se na zakon star gotovo četiri desetljeća, iz vremena kada je najveća prijetnja privatnosti bila znati koji VHS film je netko posudio u videoteci. Upravo taj slučaj sada završava pred Vrhovnim sudom SAD-a.
Vrhovni sud pristao je saslušati tužbu Michaela Salazara, koji tvrdi da je korištenje njegove e-mail adrese za ciljani marketing prekršilo Video Privacy Protection Act iz 1988. godine. Riječ je o zakonu koji je donesen kako bi se zaštitila privatnost građana i spriječilo otkrivanje informacija o tome kakav video sadržaj pojedinci gledaju ili kupuju. Presuda bi mogla imati dalekosežne posljedice za način na koji oglašivači dolaze do korisničkih podataka.
Salazar se pretplatio na sportski portal 247Sports putem newslettera, koristeći svoju e-mail adresu dok je istovremeno bio prijavljen na Facebook. Prema njegovoj tužbi, vlasnik portala, kompanija Paramount, automatski je proslijedio te podatke Facebooku, kako bi se koristili za ciljano oglašavanje. Salazar tvrdi da je time prekršen VPPA, koji zabranjuje distributerima video sadržaja otkrivanje informacija o tome što pojedini korisnici gledaju.
Zakon je donesen nakon što je novinar osamdesetih godina objavio popis od 146 VHS kazeta koje je jedan sudac posudio u videoteci, a podatke je dobio izravno od zaposlenika trgovine. Iako na popisu nije bilo ničeg kompromitirajućeg, slučaj poznat kao “The Bork Tapes” izazvao je ozbiljnu zabrinutost oko količine osobnih podataka koja se može olako iznijeti u javnost.
Iako je VPPA izvorno bio usmjeren na fizičke videokazete, u tekstu zakona spominju se i “audiovizualni materijali”, što otvara prostor za tumačenje da se odnosi i na digitalni video. Dodatno, zakon je 2013. godine ažuriran za vrijeme mandata Baracka Obame, kako bi se jasnije definiralo na koji način streaming servisi smiju upravljati korisničkim podacima.
Ključno pitanje u Salazarovom slučaju jest definicija pojma “potrošač”. Paramount tvrdi da se pretplata na 247Sports ne može smatrati uslugom obuhvaćenom VPPA-om jer se portal primarno bavi tekstualnim sadržajem. Salazar, međutim, u svojoj peticiji navodi da je u sklopu pretplate konzumirao i video sadržaj, što bi, prema njegovom tumačenju, bilo dovoljno da se aktivira zaštita iz zakona.
Niži sudovi nisu bili složni oko toga obuhvaća li VPPA sve proizvode i usluge koje nudi neki video pružatelj, uključujući i tekstualne newslettere, ili se zakon odnosi isključivo na audiovizualni sadržaj. Drugi i Sedmi žalbeni sud stali su na Salazarovu stranu, dok su Šesti i DC Circuit presudili suprotno. Prema SCOTUSblogu, Vrhovni sud bi slučaj trebao razmatrati tijekom sudske godine 2026./2027., koja tradicionalno započinje u listopadu.
Ciljano oglašavanje i dalje je jedna od najspornijih tema za velike tehnološke kompanije, unatoč godinama sudskih postupaka i regulatornih pritisaka. Facebook se nedavno ponovno našao na udaru kritika zbog navoda da je svjesno zarađivao milijarde dolara od lažnih oglašivača. Interni timovi su u jednom trenutku poduzeli mjere protiv prevaranata koji su oglašavali ilegalno kockanje, pornografiju i druge neprikladne sadržaje, no intervencija je kasnije zaustavljena odlukom samog Marka Zuckerberga.
Ako Vrhovni sud presudi u Salazarovu korist, zakon nastao u doba videorekordera mogao bi ozbiljno uzdrmati temelje modernog digitalnog oglašavanja. Ironično, ali možda i prilično simbolično za tehnološku industriju.
