Ne znam za vas, ali kada ja saznam za neki novi pametni telefon (ili bilo koji uređaj) doslovno prva stvar koju ću potražiti su njegove hardverske specifikacije. Specifikacije su naravno samo mali dio priče, ali smatram da dobrim dijelom definiraju kojoj kategoriji uređaj priprada. Ipak, brojke nekada znaju biti itekako varljive, i pri tome ne mislim na neiskusne korisnike koji ne znaju razlikovati je li bolja 64 MP kamera na Redmi Note 8 Pro ili 12 MP kamera na Samsung Galaxy S10.
Dobar primjer varljivosti su nekadašnji manji kineski brendovi (Doogee, Homtom, Elephone itd…) koji su doista imali nekoliko ključnih odličnih hadverskih komponenti, ali i nekoliko strašnih kompromisa na drugim poljima. Točnije, na onima koji nisu vidljivi na papiru. Tako bi često umjesto osam jezgri dobili osam šamara jer je softver bio loš, zvučnik katastrofalan, zaslon loše kvalitete, kamera iz paleolita itd.
S pravim balansom komponenti i dovoljno privlačnom cijenom mogu se napraviti vrhunski uređaji koji zadovoljavaju većinu potreba. Neki brendovi su upravo na taj način izgradili cijelu svoju reputaciju. Također, ima i situacija kada su neki uređaji samo zbog jedne naizgled loše sitnice došli na loš glas – najčešće od strane “internet ratnika” koji taj isti uređaj nikada nisu ni vidjeli uživo. Možda je u pitanju zaslon koji “nije dovoljne rezolucije” ili “stari kamera senzor” ili jednostavno nedostatak 3.5mm ulaza za slušalice – može biti doslovno bilo što. Istina je da je u pitanju glasna manjina, ali nekada ta glasna manjina zna biti toliko glasna da dosegne i do prosječnog kupca.
Upravo zbog takvih situacija možda bi se mogao složiti argument da su velike brojke jako bitne. Ne esencijalne, ali definitivno pomažu. U video ispod navodim nekoliko primjera kada su specifikacije utjecale na reputaciju uređaja, ali i nekoliko primjera kada su velike brojke pomogle izgraditi brendove.
A sada mi recite…. koliko su vama bitne velike brojke na specifikacijama? 🙂