Twitter je u posljednjih nekoliko dana pod žestokim pritiscima od strane dvaju vlada te je u jednoj državi kompletno zabranjen, a sve se vrti oko cenzure i prava objave određenih informacija. Dva slučaja koja se trenutno razvijaju oko ove društvene mreže otkrivaju nespremnost državnih uprava da prilagode zakone o pravima objave određenih stvari na društvenim mrežama. Što se događa?
Prvo je u Indiji Twitter pod direktnim prijetnjama da će im se zabraniti rad na ovom, itekako bitnom i mnogoljudnom tržištu. Prema novim zakonima o objavama na društvenim mrežama u Indiji, Twitteru je vlada Indije direktno zaprijetila isključivanjem s njihovog tržišta ako ne prilagode svoju poslovnu praksu. Inače, WhatsApp, Facebook, Instagram i Twitter su u Indiji dobili nova pravila prema kojima moraju igrati, a uključuju ono što svi ovi servisi nazivaju „kraj privatnosti za korisnike“.
Tako je Facebook sa svim svojim servisima pristao na nova pravila te će omogućiti tijelima koja vlada Indije postavi da uklone sve „štetne objave“ na svojim društvenim mrežama i servisima. Efektivno, vlada Indije ovako ima pravo cenzurirati bilo kakve objave i u potpunosti ih izbrisati unutar 36 sati nakon objave. Ako tako netko u Indiji piše o koronavirusu, zavjerama, ali i o politici, sve objave osoba na Facebooku, WhatsAppu ili Instagramu mogu biti pobrisane.
Jedino Twitter još nije pristao na nova pravila, a upravo radi toga im sada prijeti zabrana rada u Indiji što bi za njih bio ogroman gubitak.
S druge strane, Twitter je u Nigeriji izbrisao objave njihovog predsjednika jer se krše s pravilima Twittera (a objave su bile vezane za ratove u Biafri), nakon čega je vlada Nigerije odlučila u potpunosti blokirati Twitter u svojoj državi. Štoviše, vlada je obećala kazneno progoniti građane Nigerije koji pokušaju zaobići ovu zabranu.
Svakako turbulentno razdoblje za društvene mreže koje svoja pravila o privatnosti i pravila o tome što se može, a što ne može objavljivati, nisu uskladile sa zakonodavstvom pojedinih država. Očito je sve veća umiješanost političkih predstavnika država u to što se smije, a što ne smije objavljivati, pomak prema sve većoj cenzuri i ukidanju slobode govora, no slučaj u Nigeriji samo potvrđuje da se i vlade i vlasnici društvenih mreža moraju dogovoriti oko usuglašavanja pravila o objavljivanju.
