Prošle su gotovo četiri godine otkako smo prvi put čuli za Project Silica, Microsoftov istraživački projekt čiji je zadatak pohranjivanje digitalnih podataka na staklene ploče. U to je vrijeme Microsoft uspio uspješno pohraniti kopiju Supermana (1978.) na komad stakla otprilike veličine podmetača za piće.
Tehnologija je od tada značajno napredovala , do te mjere da sada može pohraniti više od 7 TB podataka i čuvati ih oko 10.000 godina. Drugim riječima, jedna staklena ploča može pohraniti otprilike 3500 filmova – dovoljno za gledanje bez prestanka više od pola godine – ili približno 1,75 milijuna pjesama (otprilike 13 godina vrijedne glazbe).
Microsoft također repozicionira projekt kao rješenje za pohranu u oblaku, a ne kao način pohrane dizajniran posebno za tvrtke za “zabavu”.
Magnetski medij koji se do sada koristio ima ograničen vijek trajanja, što znači da će nakon određenog broja godina podatke pohranjene na pogonima vrpce trebati kopirati na novi pogon kako bi se osiguralo njihovo postojanje. To dugoročno postaje skupo, a nije baš dobro ni za okoliš.
S projektom Silica podaci se zapisuju na staklo pomoću laserskog sustava i kodiraju pomoću voksela ili 3D piksela. Kada podatke treba pročitati, računalno upravljani brzi mikroskop prikuplja informacije koje se zatim prosljeđuju AI-ju na dekodiranje. Zanimljivo je da nakon pohrane, na samom staklenom mediju nema struje.
Staklo je mnogo otpornije od magnetskih medija i može izdržati opasnosti iz okoliša poput vode, ekstremnih temperatura, pa čak i površinskih ogrebotina. Microsoft je čak razvio visokotehnološkog robota koji može automatski pronaći i dohvatiti staklene ploče kada se zatraže podaci, iako robot uvodi potpuno novi skup točaka kvara koje treba procijeniti.
Microsoft ima još puno posla prije nego što Project Silica bude spreman za premijeru. Stručnjaci kažu tvrtki da su potrebne još 3-4 razvojne faze prije nego što tehnologija bude spremna za komercijalnu upotrebu.
