Remake Resident Evil 4 započinje snažno. Ažurirana mehanika ciljanja i svježa infuzija procesorske snage čine ovo najuzbudljivijom verzijom RE4 koju je Capcom ikada dostavio, a Leon Kennedy izgleda bolje nego ikad, čak i sa svojim novim implantatom brade. Remake dobro funkcionira u prvih nekoliko sati, dok Leon puca i ubada putem kroz maglovito španjolsko selo gdje su “las plagas” pretvorile mještane u ubilačka čudovišta s pipcima. Ove rane scene, postavljene među krivim drvenim zgradama i obalama zakrivljenog sustava špilja, uspostavljaju krvav ton igre i pružaju zadovoljavajući balans upravljanja resursima, rješavanja zagonetki i modernog pucanja iz trećeg lica.
Kako igra postaje složenija, postaje neugodna. Capcomov pristup moderniziranju RE4-a je dodavanje više neprijatelja, skučenih okruženja i manje dropova streljiva – sve to bi moglo rezultirati visoko napetim akcijskim iskustvom, da su kontrole dosljedne. Kako stvari stoje, remake RE4-a je opterećen tromim animacijama i frustrirajućim borbenim sekvencama. Leon se stalno osjeća nedovoljno moćnim, nesposobnim izbjeći osnovne napade ili pouzdano pogoditi metu.
Kada se Resident Evil 4 pojavio 2005. godine, postavio je standard za akcijske horor igre. Remake igre dobro funkcionira kada prihvati inovacije originala, kao što su precizno pucanje preko ramena i atmosfera koja spaja borbu i teror. Međutim, remake brzo gubi fokus i čini se da je većina Capcomovih napora usmjerena na nadogradnju neprijatelja i okoline, a Leon je ostavljen u prašini GameCube ere.
U novom remake-u Resident Evil 4 igrači se suočavaju s novim bossovima i neprijateljima koji pucaju u glavu, a Leon može odbiti snažne napade ali samo ako ima nož pri ruci. Međutim, ta mogućnost parry-a napadima je nekonstantna i često se prekida okolinom, akcijama drugih neprijatelja i Leonovim animacijama. Sposobnos parry-a, poput većine Leonovih pokreta, jednostavno je previše nepouzdana da bi bila zadovoljavajuća i uglavnom ne doprinosi napetosti borbenih scena.
Remake često stavlja Leona u središte roja neprijatelja, bez mogućnosti brzog izbjegavanja dolazećih napada. On mora pucati ili se probiti kroz horde – ali trči kao da je duboko u blatu, a čak i metak u glavu ne zaustavlja uvijek nabrijanog kultista. U međuvremenu, napadi neprijatelja uvijek prekidaju Leona. Spori pokreti autentični su za iskustvo prvih četiri Resident Evil igara, a to je nešto što RE2 i RE3 remakeovi posebno rješavaju, nudeći ažurirane kontrole i okoliše koji se osjećaju kod kuće na modernom hardveru. U usporedbi s tim igrama, RE4 se osjeća nedovršeno, ili barem nedorađeno.
