Microsoftov MS-DOS (i njegov pandan pod oznakom IBM, PC DOS) s vremenom su postali softverski moćnici, pokretajući veliku većinu osobnih računala tijekom 80-ih i služeći kao temelj Windowsa tijekom 90-ih.
Ali softver je imao skromne početke. Započeo je sredinom 1980. kao QDOS, ili “Brzi i prljavi operativni sustav”, rad programera Tima Patersona u tvrtki Seattle Computer Products (SCP). Kasnije je preimenovan u 86-DOS, prema procesoru Intel 8086, a to je bila verzija koju je Microsoft licencirao i na kraju kupio.
Prošli tjedan, korisnik internetske arhive f15sim otkrio je i postavio novu-staru verziju 86-DOS-a na internetsku arhivu. Verzija 0.1-C 86-DOS-a dostupna je za preuzimanje ovdje i može se pokrenuti pomoću SIMH emulatora; prije toga, najranija postojeća verzija 86-DOS-a bila je verzija 0.34 , koju je također postavio f15sim.
Ova verzija 86-DOS-a je rudimentarna čak i prema standardima verzija DOS-a iz ranih 80-ih i uključuje samo pregršt uslužnih programa, tekstualnu šahovsku partiju i dokumentaciju za navedenu šahovsku partiju. Ali čim jest, ostaje suštinski prepoznatljiv kao DOS koji će preuzeti cijeli PC svijet.
Prema povijesti verzija dostupnoj na Wikipediji , ova verzija 86-DOS-a datirala bi otprilike iz kolovoza 1980., nedugo nakon što je izgubila nadimak “QDOS”. Do kraja 1980. SCP je dijelio verziju 0.3x softvera s Microsoftom, a početkom 1981. razvijao se kao primarni operacijski sustav tada tajnog IBM osobnog računala. Do sredine 1981., otprilike godinu dana nakon što je 86-DOS započeo život kao QDOS, Microsoft je potpuno kupio softver i preimenovao ga u MS-DOS.
Microsoft i IBM nastavili su zajednički razvijati MS-DOS mnogo godina; verzija koju je IBM licencirao i prodavao na svojim računalima zvala se PC DOS, iako su veći dio svoje povijesti ta dva proizvoda bila identična. Microsoft je također zadržao mogućnost licenciranja softvera drugim proizvođačima računala kao MS-DOS, što je pridonijelo porastu tržišta većinom interoperabilnih PC klonova. Tržište osobnih računala kakvo danas poznajemo još uvijek više-manje nalikuje tržištu kompatibilnom s osobnim računalima sredinom do kasnih 1980-ih, iako s dramatično bržim i sposobnijim komponentama.
