Zima u Sarajevu već odavno nije samo godišnje doba, nego tržišni signal. Čim se grad ponovno pojavi na listama najzagađenijih na svijetu, događa se ista stvar: potražnja za pročišćivačima zraka eksplodira. Najnoviji podaci pokazuju da je prodaja u Bosni i Hercegovini porasla za oko 80 posto u odnosu na prošlu godinu, a u usporedbi s 2020. čak višestruko. Drugim riječima, što je zrak lošiji, to je tržište zdravlja skuplje i živahnije.
U središtu te priče je Sarajevo, grad koji svake zime postaje studija slučaja za sve ono što ne funkcionira u borbi protiv zagađenja. PM2.5 čestice redovno probijaju sve preporučene granice, a građani, umjesto sistemskih rješenja, sve češće posežu za kućnom tehnologijom. Pročišćivači zraka tako iz kategorije “nice to have” prelaze u osnovnu kućnu opremu, gotovo poput bojlera ili frižidera.
Zašto građani sami plaćaju cijenu lošeg zraka?
Rast prodaje pročišćivača nije rezultat tehnološkog trenda, nego potrebe. Prema podacima s tržišta, cijene u BiH kreću se od oko 190 KM za osnovne modele, pa sve do 1.800 KM i više za premium uređaje. Najveći dio kolača drži Philips, s dominantnim tržišnim udjelom i modelima koji se prodaju iz sezone u sezonu, dok su prisutni i brendovi poput Dysona, Beurera i Rowente.
Paradoks je očit. U gradovima gdje je zagađenje kronični problem, građani su prisiljeni izdvajati stotine, pa i tisuće maraka kako bi u vlastitim domovima stvorili uvjete za normalno disanje. Sezonska sniženja postoje, ali ne mijenjaju bit stvari: cijene ostaju visoke, a potražnja stabilna jer alternativu nemaju.
Tehnologija ovdje ne dolazi kao luksuzna inovacija, nego kao improvizirano rješenje za problem koji se godinama gura pod tepih. Kupnja pročišćivača nije izraz tehnološkog entuzijazma, nego pokušaj osobne zaštite u okruženju koje sustavno zakaže.
Jesu li pročišćivači rješenje ili samo skupi simptom?
Gledajući širu regiju, slika se ne mijenja drastično. Beograd, Skoplje, Zagreb i Ljubljana redovno se pojavljuju na istim listama zagađenih gradova, a tržišta tih zemalja nude sličan raspon uređaja – od povoljnijih modela ispod 100 eura do premium rješenja koja prelaze tisuću eura. Zanimljivo je da lošija pozicija na ljestvicama zagađenja ne znači nužno i povoljnije cijene. Naprotiv, često znači veću potražnju i veći pritisak na kućne budžete.
Stručnjaci pritom upozoravaju na ono što se često prešućuje: pročišćivači zraka ne rješavaju uzrok problema. Oni ne smanjuju emisije, ne mijenjaju način grijanja i ne popravljaju urbanističke greške. Oni samo filtriraju posljedice, i to unutar četiri zida. Činjenica da građani regije sve masovnije ulažu u takve uređaje više govori o institucionalnom neuspjehu nego o tehnološkom napretku.
U tom smislu, tržišni boom pročišćivača zraka nije dobra vijest. To je simptom. Pokazatelj da se borba protiv zagađenja sve više prebacuje s države i gradova na pojedince. Dok se dugoročna rješenja odgađaju, tehnologija preuzima ulogu flastera na kroničnu ranu. Skupa je, privremena i nužna, barem dok zima ponovno ne završi i problem se još jednom ne gurne pod tepih, do sljedeće sezone smoga.
