Kako nestašica memorije pogonjena AI boomom gura cijene hardvera prema gore, izbor ultra-jeftinih prijenosnika postaje sve tanji. No problem više nije samo u tome što su dobri laptopi skuplji, nego i u tome što se dio proizvođača i prodavača u segmentu ispod 500 dolara (oko 460 eura) počeo služiti prilično upitnim marketinškim trikovima.
Kada “1,2 TB pohrane” nije ono što mislite
Korisnik Reddita nedavno je primijetio više oglasa na Amazonu za prijenosnike marke HP koji se reklamiraju s čak 1,2 TB prostora za pohranu. Na prvi pogled, zvuči kao nevjerojatna ponuda za nisku cijenu. U stvarnosti, riječ je o kombinaciji sićušnog internog SSD-a od 128 GB i besplatne jednogodišnje pretplate na OneDrive.
Takav pristup tehnički nije lažan, ali je krajnje obmanjujući. OneDrive nudi tek nekoliko gigabajta besplatnog prostora nakon isteka probnog razdoblja, a svako ozbiljnije korištenje brzo zahtijeva plaćenu pretplatu. Drugim riječima, “jeftini” laptop vrlo brzo prestaje biti jeftin, a trošak oblaka može poništiti svaku početnu uštedu.
eMMC, SD kartice i rezolucija iz prošlog desetljeća
Problem ne staje na cloud trikovima. Wired je nedavno upozorio na sve češću pojavu ultra-budžetnih laptopa, često ponovno iz HP-ove ponude, koji umjesto pravih SSD diskova koriste sporu eMMC memoriju ili čak SD kartice. Takvi uređaji, prodavani za oko 500 dolara, a ponekad i za 250, znaju imati svega 64 GB eMMC prostora uz dodatnu 128 GB SD karticu.
Ovakve konfiguracije nisu samo ograničavajuće, nego i frustrirajuće u svakodnevnom radu. Situaciju dodatno pogoršavaju slabi procesori poput Intel Celerona, koji se muče s pokretanjem Windowsa 11, pa su ti uređaji često zaključani na Windows 11 S, verziju sustava koja ne dopušta instalaciju programa putem web preglednika.
Kada se tome doda zaslon rezolucije 1.366 x 768, što je u 2026. godini teško opravdati, jasno je da se radi o kompromisima koji daleko nadilaze “budžet” kategoriju. Prema Wiredu, mnogi od tih modela zapravo su stara zaliha, a visoke ocjene na webshopovima često dolaze iz recenzija starih nekoliko godina, kada su specifikacije bile manje problematične.
Zašto se ovo događa – i zašto će biti još gore?
Uzrok leži u globalnoj nestašici DRAM i NAND memorije, jer proizvođači daju prednost isporukama za AI podatkovne centre, gdje su marže znatno veće. Kako cijene memorije rastu, proizvođači računala dižu cijene ili režu specifikacije, a najjeftiniji segment tržišta prvi osjeti posljedice.
Analitičari iz Gartnera već su upozorili da bi računala ispod 500 dolara mogla u potpunosti nestati do 2028. godine. Praznina koja se pritom stvara sve se češće popunjava lošim i obmanjujuće oglašenim uređajima, umjesto poštenih budžetnih rješenja.
Dobar laptop još uvijek postoji, ali može li ga se pronaći?
Ironično, primjeri dobrih povoljnih prijenosnika pokazuju da ekstremni kompromisi nisu nužni. Model poput Acer Aspire 5a nudi znatno bolji omjer cijene i mogućnosti, s višom rezolucijom zaslona, pravim SSD-om i modernijim procesorom. No takvi uređaji sve su rjeđi i često se brzo rasprodaju.
U međuvremenu, Apple najavljuje novi “ultra-budžetni” MacBook, iako tek treba vidjeti što ta oznaka znači u praksi, s obzirom na Appleove standarde cijena.
Što kupci mogu učiniti?
U vremenu kada “1,2 TB pohrane” može značiti gotovo ništa, kupci s ograničenim budžetom moraju biti oprezniji nego ikad. Detaljno čitanje specifikacija, provjera stvarne količine interne memorije i ignoriranje marketinških trikova postaju nužnost, a ne preporuka.
Za neke korisnike, pravo rješenje možda više nije Windows laptop. Chromebookovi, jeftini tableti uz tipkovnicu ili čak rabljeni poslovni modeli mogli bi ponuditi bolju vrijednost od novih, ali ozbiljno osakaćenih “ultra-budžetnih” prijenosnika. Jer ako se trendovi nastave, uskoro nećemo govoriti o lošim laptopima ispod 500 dolara – nego o tome da ih više uopće nema.
