Kad se pojavi novi AI alat, obično slijedi ista reakcija: kratko čuđenje, nekoliko viralnih primjera i kolektivni uzdah olakšanja uz zaključak da “ipak još nije to to”. Seedance 2.0 je prvi put ozbiljno poljuljao taj obrazac. Video model koji je razvila kineska tvrtka ByteDance, najpoznatija po platformi TikTok, ne izgleda kao eksperiment, već kao alat koji se bez puno prilagodbi može ubaciti ravno u profesionalni produkcijski proces.
Seedance iz tekstualnog opisa generira video koji uključuje vizuale, pokret, zvuk i dijalog, i to u kvaliteti koja više podsjeća na filmski set nego na “AI demo”. Viralni isječci s likovima poput Spider-Mana, Deadpoola ili čak Willa Smitha u apsurdnim, ali uvjerljivo produciranim scenama, natjerali su i skeptike da se zapitaju je li ovo prvi put da AI ne pokušava imitirati film – nego ga stvarno radi.
Je li problem u tehnologiji ili u tome što je predobra?
Reakcija Hollywooda bila je brza i očekivana. Studiji poput Disneyja i Paramountja optužili su ByteDance za kršenje autorskih prava, posebno zbog generiranja sadržaja s postojećim zaštićenim likovima. No, pravni dio priče samo je površina problema. Pravo pitanje glasi: što se događa kad tehnologija postane toliko dobra da razlika između “pravog” i generiranog sadržaja prestane biti očita?
Za razliku od zapadnih AI video alata koji su dosad impresionirali pojedinačnim kadrovima ili stiliziranim sekvencama, Seedance uspijeva povezati sve elemente u koherentnu cjelinu. U tom smislu više podsjeća na virtualnog redatelja fotografije nego na klasični generativni model. Usporedbe s alatima poput Midjourneyja ili OpenAI Soraja su neizbježne, ali Seedance ide korak dalje jer audio, video i narativ tretira kao jedan problem, a ne tri odvojena.
Zbog toga zabrinutost ne dolazi samo od velikih studija, već i od kreativaca koji se pitaju gdje je granica između alata koji pomaže i sustava koji zamjenjuje cijele dijelove industrije. Ako mali studio može uz pomoć AI-ja snimiti akcijsku ili znanstveno-fantastičnu seriju s budžetom koji je dosad bio dovoljan tek za obiteljsku dramu, jasno je da se pravila igre mijenjaju.
Kina, AI i nova utrka bez jasnih pravila
Seedance 2.0 nije izoliran slučaj, već dio šireg trenda u kojem Kina agresivno ulaže u umjetnu inteligenciju, automatizaciju i vlastite modele. Prošlogodišnji uspjeh modela DeepSeek pokazao je da kineske tvrtke ne samo da prate Zapad, već ga u nekim segmentima i prestižu. Razlika je u brzini i spremnosti na rizik. Dok se zapadne kompanije sve češće zapliću u regulatorne i pravne rasprave, kineski modeli često prvo izađu na tržište, a tek kasnije rješavaju posljedice.
Za korisnike i male produkcije to znači više moći nego ikad prije. Za velike studije to znači gubitak kontrole nad time kako se njihovi likovi, stil i IP koriste. A za publiku to znači da će granica između “pravog filma” i AI generiranog sadržaja uskoro postati potpuno nebitna.
Seedance 2.0 možda neće srušiti Hollywood sutra, ali je prvi alat zbog kojeg ta ideja više ne zvuči kao znanstvena fantastika. I možda je upravo to najneugodniji dio cijele priče.
