Nintendo je prilikom predstavljanja Switcha 2 bio prilično tajanstven u vezi s hardverom, navodeći samo da konzolu pokreće prilagođeni Nvidia čip. Nije bilo tehničkih specifikacija, osim podrške za 4K pri 60 fps, 120 fps u handheld modu, VRR i slične općenite značajke. No, Nvidia je sada otkrila više detalja, uključujući ono što bi moglo biti najveći tehnološki iskorak u Switch povijesti: ray tracing i DLSS.
Prema novom blogu iz Nvidije, čip koji pokreće Switch 2 uključuje Tensor jezgre – isti hardver koji omogućuje DLSS (Deep Learning Super Sampling) na RTX grafičkim karticama. Uz to, podržava i ray tracing, što je prvi put da ovakve tehnologije dolaze na prijenosnu konzolu. Nvidia tvrdi da Switch 2 nudi 10 puta bolje grafičke performanse od originalnog Switcha.
No, postoji jedan problem: sve to zvuči odlično na papiru, ali ove tehnologije neće biti korisne ako ih developeri ne počnu aktivno implementirati. Iskustvo s PS5 i Xbox Series X pokazalo je da je prošlo više od godinu dana prije nego su ray tracing naslovi postali uobičajeni. GTA V je dobio ray tracing dvije godine nakon izlaska novih konzola.
S obzirom da je Switch 2 prvenstveno handheld uređaj s 8-inčnim 1080p ekranom, mnogi developeri možda neće smatrati da vrijedi uložiti trud u integraciju ray tracinga ili DLSS-a, barem ne odmah.
Jedna od prvih “next-gen” igara potvrđenih za Switch 2 je Elden Ring, koji bi mogao biti savršena platforma za demonstraciju DLSS i ray tracing mogućnosti. No zasad, Nvidia nije otkrila niti jedan konkretan naslov koji koristi ove tehnologije.
Unatoč novim tehnološkim mogućnostima, cijena od 450 dolara za konzolu koja i dalje nudi ispodkonzolne performanse izaziva skepsu kod mnogih korisnika. Još veći udar dolazi s igrama koje koštaju 70 do 80 dolara, čak i kad je riječ o remasterima starih Switch igara.
Nintendo Switch 2 tehnički je impresivan uređaj, barem u kontekstu prijenosnog gaminga. No bez podrške developera za DLSS i ray tracing, mnoge od njegovih najvećih prednosti ostat će – neiskorištene. A s obzirom na cijene, pitanje je koliko će korisnika uopće biti spremno platiti premium za tehnologiju koju možda nikad ne vide u akciji.
