Postojalo je vrijeme kada je Microsoftov Windows Notepad imao savršeno jasnu svrhu. Otvoriš ga, napišeš tekst, spremiš datoteku i zatvoriš program. Nije pitao ništa, nije nudio savjete i sigurno te nije nagovarao da ubaciš slike u .txt dokument. Danas je taj Notepad praktički nestao, zamijenjen “uzdignutom” verzijom koja iz mjeseca u mjesec dobiva nove funkcije koje korisnici nisu tražili.
Prema informacijama koje su procurile iz internih testova, Microsoft radi na još jednoj “naprednoj” značajci: mogućnosti umetanja slika u Notepad. Funkcija se testira u internim buildovima i vezana je uz Markdown podršku koja je u aplikaciju stigla 2025. godine, zajedno s formatiranjem teksta, tablicama i ostalim elementima koji klasičnom editoru teksta nikada nisu bili potrebni. U beta verzijama unutar Windows Insider programa već se pojavila nova tipka “Image”, zasad bez stvarne funkcije, ali s jasnom porukom u kojem smjeru aplikacija ide.
Microsoft tvrdi da nova mogućnost nema značajan utjecaj na performanse i da će, kao i ostale napredne opcije, biti moguće isključiti je u postavkama. No sama činjenica da Notepad dobiva slike govori više od bilo koje najave. Program koji je desetljećima bio simbol minimalizma sada se opisuje kao “elevated text editor”, s bogatim formatiranjem i AI alatima povezanim s Copilotom.
Zašto jednostavni alati više ne smiju ostati jednostavni?
U praksi je Notepad preuzeo ulogu koju je nekad imao WordPad. Microsoft ga je ugasio 2024. godine, tiho uklonivši alat koji je preživio još od ere Windows 95. Korisnici koji žele jednostavan, ali sposoban alat za rad s dokumentima sada imaju dvije opcije: instalirati rješenja poput LibreOfficea ili prihvatiti Markdown-bazirani tijek rada koji Microsoft agresivno gura kroz novi Notepad u Windows 11.
Za sve veći broj korisnika Notepad je postao simbol onoga što ne valja s modernim Windowsom. Umjesto da ostane pouzdan alat za bilješke i konfiguracijske datoteke, koristi se kao poligon za demonstraciju AI mogućnosti i novih formata. Kritičari upozoravaju da se time povećava složenost, ali i rizik. Nedavna zakrpa za ozbiljnu ranjivost koja je omogućavala izvršavanje udaljenog koda dodatno je pojačala zabrinutost. Aplikacija koja u osnovi ne bi trebala imati nikakav kontakt s mrežom sada mora prolaziti sigurnosne zakrpe kakve očekujemo od web preglednika.
Ironija je u tome što korisnici ne traže više od Notepada. Upravo suprotno – žele da ostane ono što je uvijek bio. Brz, tih i predvidljiv. No čini se da u današnjoj filozofiji razvoja softvera nema mjesta za programe koji “samo rade”. Ako nešto postoji, mora se širiti, povezivati, nadograđivati i, po mogućnosti, imati umjetnu inteligenciju. Čak i ako je to samo obična tekstualna bilješka.
