Nekada je microSD utor bio gotovo standard na pametnim telefonima. Omogućavao je jednostavno i povoljno proširenje memorije – kupite model s manje interne pohrane i po potrebi dodate karticu. S vremenom su proizvođači počeli masovno izbacivati tu opciju, posebno na skupljim modelima, gurajući korisnike prema verzijama s više interne memorije i znatno višim cijenama.
Danas bi se ta odluka mogla vratiti kao bumerang. Tržište memorijskih čipova prolazi kroz ozbiljne poremećaje: cijene DRAM-a snažno rastu zbog dugotrajnih nestašica koje bi, prema procjenama analitičara, mogle potrajati barem do 2027. godine. Dodatni problem je to što se proizvođači čipova sve više fokusiraju na high-bandwidth memory (HBM) namijenjenu AI akceleratorima i podatkovnim centrima, dok klasični DRAM i NAND za pametne telefone postaju manje prioritetni – i skuplji.
Zbog toga su proizvođači pametnih telefona zapeli između dvije loše opcije: ili će prihvatiti više cijene memorijskih komponenti i dodatno poskupjeti uređaje, ili će pokušati zadržati cijene na postojećoj razini uz žrtvovanje profitnih marži. Obje strategije dugoročno su neodržive, osobito na tržištu gdje su korisnici već zasićeni stalnim rastom cijena bez jasnog povećanja vrijednosti.
U tom kontekstu sve češće se spominje mogućnost povratka microSD kartica, barem na dio modela. Ideja je jednostavna: umjesto da svaki uređaj dolazi s velikim količinama skupe interne pohrane, proizvođači bi mogli nuditi osnovne modele s manje memorije i korisnicima ponovno dati mogućnost proširenja po vlastitoj mjeri.
Iako za sada nema konkretnih najava da će se industrija masovno vratiti tom rješenju, rast cijena memorije i pritisak tržišta mogli bi promijeniti prioritete proizvođača već tijekom sljedećih godina. Ako se to dogodi, povratak microSD utora ne bi bio nostalgičan potez, već vrlo pragmatičan odgovor na realne probleme u lancu opskrbe – i jedna od rijetkih promjena koja bi istinski išla u korist krajnjih korisnika.
