Do sada spomenute tipove podataka koristili smo kako bi spremili pojedinačne vrijednosti unutar varijable. Ali ako postoji potreba da se u jednu varijablu spremi više vrijednosti istog tipa koristiti ćemo jednodimenzionalne nizove.
Niz je najjednostavnija struktura podataka koja nam omogućava pohranu istovrsnih podataka u jednu varijablu. Sve vrijednosti su spremljene u jedinstveni memorijski blok. Svaka vrijednost unutar niza ima svoj redni broj, odnosno indeks. Početni indeks uvijek je 0.
Deklaracija niza se uvijek radi na sljedeći način. Navedemo tip niza (int, float, char itd.), njegov naziv i veličinu. Navesti ćemo jedan primjer deklaracije niza sa inicijalizacijom istog.
int niz[3] = { 1, 5, 7 };Pristup elementima niza se obavlja putem indeksa ili pozicije elementa navedenog unutar uglastih zagrada. Nad članovima niza možemo raditi sve operacije kao i na samim varijablama, te također sam niz možemo sortirati.
#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja
using namespace std;
void main()
{
int niz[3]; // deklaracija niza
for (int i = 0; i < 3; i++)
{
cout << "Unesite " << i + 1 << "član niza." << endl;
cin >> niz[i]; //Unos elementa na indeksu i
}
//Ispis članova niza
for (int i = 0; i < 3; i++)
{
cout << niz[i]; //Ispis člana niza na indeksu i
}
}Nizovi se kao takvi mogu prosljeđivati kao varijable u funkciji. Ukoliko želimo unutar funkcije navesti da je parametar koji prima niz, dovoljno je dodati uglate zagrade
Int zbrojiElemente(int[], int);Ovo je sve za ovu lekciju. Za sva pitanja koja imate možete pisati u našu redakciju na info@bajtbox.com. Osim nas, Internet, Google i ChatGPT su vaši prijatelji u učenju programiranja. Do idućeg čitanja.
Davor Škobić
