Kako Windows 10 polako izlazi iz faze redovne podrške, korisnici se sve češće pitaju što dalje. Mogu nastaviti koristiti postojeći sustav, prijeći na Windows 11 ili potpuno napustiti Microsoftov ekosustav. No, bez obzira na smjer, jedno je zajedničko svima: prikupljanje podataka ili tzv. telemetrija.
Dobra vijest – ako se dvoumite između Desetke i Jedanaestice, po pitanju privatnosti situacija je identična. Microsoft je izjednačio pravila još s verzijom 1903 Windowsa 10. Oba sustava prate istu politiku kada je riječ o dijeljenju podataka.
Microsoft razlikuje dvije kategorije: obavezni i opcionalni podaci. Obavezni podaci se prikupljaju kako bi sustav mogao funkcionirati – ažuriranja, sigurnosne zakrpe, sinkronizacija s oblakom i slične osnovne usluge. Neki podaci se prikupljaju samo ako se koristi određena funkcija, poput “Find My Device”, gdje se aktivira praćenje lokacije.
Ako koristite značajke kao što su Windows Backup, Cloud Clipboard, Family Safety, Windows Defender, Widgets ili Smart App Control – automatski pristajete na dodatno dijeljenje informacija. To uključuje tehničke podatke o uređaju, konfiguraciji, licenciranju, pa čak i informacije o mrežnoj povezanosti. U poslovnim okruženjima postoje alati za precizno upravljanje time, no kod kućnih korisnika kontrola je znatno ograničenija.
Osim toga, Windows prikuplja tzv. obavezne dijagnostičke podatke, koji uključuju podatke o hardveru, povezivosti, instaliranom softveru i stabilnosti sustava. Ovo se ne može isključiti, iako je moguće birati između osnovne i proširene razine prikupljanja.
Opcionalni podaci su nešto što korisnik može sam uključiti ili isključiti. To uključuje povijest pretraživanja, korištenje aplikacija, detalje o pisanju, diktiranju, govornim unosima, te dodatne informacije o instaliranim aplikacijama i njihovom korištenju. Microsoft tvrdi da ovakvi podaci pomažu poboljšati korisničko iskustvo, ali njihovo dijeljenje nije obavezno.
Korisnici mogu ući u postavke privatnosti (Settings > Privacy > Diagnostics & Feedback) i odabrati razinu dijagnostike, kao i uključiti ili isključiti personalizaciju, prijedloge i slične funkcije. Potpuno isključivanje slanja podataka nije moguće, ali postoji alat koji može pomoći onima koji žele znati više – Diagnostic Data Viewer. On omogućuje uvid u sve informacije koje se šalju Microsoftu, ali zauzima do 1 GB prostora.
Na kraju, sve ovisi o razini povjerenja u Microsoft i vašoj osjetljivosti na pitanja privatnosti. Većina korisnika vjerojatno neće mariti za to što njihov sustav šalje u pozadini, no barem postoji transparentna dokumentacija i mogućnosti za one koji žele preuzeti veću kontrolu. U eri u kojoj se sve više toga seli u oblak, pravo pitanje više nije “prikuplja li se nešto”, nego “koliko i što točno”.
