U vrijeme Windows XP-a mnogi su korisnici imali neobičan ritual: prije pokretanja igre više puta bi desnim klikom na radnu površinu odabrali opciju „Refresh“. Ideja da će osvježavanje desktopa nekako ubrzati igru ili cijelo računalo bila je raširena, iako se rijetko tko pitao ima li to ikakvog smisla. Čini se da je to bio jedan od onih tehnoloških mitova koji su se jednostavno prenosili dalje.
Kako je interes za računala i njihovo funkcioniranje rastao, postalo je jasno da nema logike u pretpostavci da bi ručna akcija poput klika na „Refresh“ mogla poboljšati performanse sustava. Da je to doista moguće, operativni sustav bi takvu optimizaciju obavljao sam, bez ikakve intervencije korisnika.
U stvarnosti, opcija „Refresh“ na Windows desktopu ima vrlo ograničenu i banalnu funkciju. Ona samo ponovno iscrta prikaz radne površine. To može pomoći u situacijama kada se ikone ne učitaju ispravno, kada se promjene na datotekama ne prikažu odmah ili kada dođe do vizualnih grešaka u prikazu sadržaja. Drugim riječima, osvježava se samo prikaz, a ne rad sustava u pozadini.
Mit da „Refresh“ ubrzava igre ili računalo nema nikakvu tehničku podlogu. Dojam poboljšanja performansi bio je čisto psihološki – rezultat očekivanja, a ne stvarne promjene. Operativni sustav pritom ne oslobađa memoriju, ne preraspodjeljuje resurse i ne optimizira rad procesora.
Štoviše, nepotrebno osvježavanje desktopa čak traži minimalan angažman procesora kako bi se prikaz ponovno nacrtao. Iako je riječ o zanemarivom opterećenju, to je i dalje posao koji sustav obavlja bez stvarne potrebe ako je prikaz već ispravan.
Zbog toga opcija „Refresh“ ima smisla samo kada postoje problemi s prikazom radne površine ili kada se nove datoteke i mape ne pojavljuju odmah. U svim ostalim slučajevima, riječ je o navici koja je ostala iz nekog starijeg, manje racionalnog vremena korištenja računala.
