Windows XP, objavljen 2001. godine, ostao je zapamćen kao jedan od najpopularnijih operativnih sustava u povijesti. Često se spominje s nostalgijom, a mnogi ga i danas smatraju jednim od najboljih Windows izdanja. No, je li zaista bio toliko dobar ili ga samo idealiziramo zbog vremena u kojem se pojavio?
Jedan od glavnih razloga uspjeha Windows XP-a bila je njegova stabilnost u usporedbi s prethodnim verzijama poput Windowsa 98 i Me. XP je bio prvi operativni sustav za kućne korisnike temeljen na Windows NT arhitekturi, koja je dotad bila rezervirana za poslovne korisnike. To je značilo manje padova sustava i bolju zaštitu od softverskih grešaka, što je u ono vrijeme bilo značajno poboljšanje.
Uz stabilnost, XP je donio i novo grafičko sučelje koje je bilo znatno ugodnije oku i jednostavnije za korištenje. Podrška za širok raspon hardvera, uključujući USB uređaje, bila je dodatni plus. Također, XP je imao dovoljno male hardverske zahtjeve da je mogao raditi na tadašnjim, često skromnim računalima, što mu je dodatno povećalo popularnost.
S druge strane, Windows XP imao je i svojih mana. Sigurnost sustava bila je ozbiljan problem, osobito u prvim godinama. U vrijeme kada su internet i virusi postajali sve rašireniji, XP nije imao ugrađenu obranu kakvu poznajemo danas – vatrozid i automatske nadogradnje bile su osnovne i često neaktivirane. Tek s kasnijim servisnim paketima (posebno Service Pack 2) Microsoft je popravio mnoge sigurnosne propuste.
Još jedan problem bio je spor razvoj i implementacija novih značajki. XP je bio aktualan više od desetljeća, što znači da je tehnologija napredovala mnogo brže od samog operativnog sustava. Nedostatak podrške za novije hardverske i softverske standarde na kraju ga je učinio zastarjelim, iako su ga neki korisnici tvrdoglavo nastavili koristiti još godinama nakon prestanka službene podrške.
U konačnici, Windows XP je bio proizvod svog vremena – pouzdaniji, pristupačniji i ugodniji za korištenje od prethodnika, ali s ozbiljnim nedostacima koji su s vremenom postajali sve očitiji. Njegova popularnost više govori o stanju tehnologije ranih 2000-ih nego o njegovoj objektivnoj superiornosti. Iako je ostavio dubok trag u računalnoj povijesti, idealiziranje XP-a zanemaruje činjenicu da su mnogi kasniji sustavi – uz svu njihovu kritiku – ipak znatno napredniji i sigurniji.
Imao je svoje prednosti i mane, kao i svi Windowsi do sada. Hardverski je bio jako nezahtjevan, čak i za to doba. Instalacija je dolazila na 1 CD, već s 256Mb RAM-a je radio skroz ok, a sa 512Mb je već bio ozbiljan OS. Čak i sa starih IDE mehaničkih diskova je bootao solidno brzo.
Međutim, sjećam se neprospavanih noći kad bi mu pokušavao podmetnuti driver za scanner, hakiranja po registryu, BSOD…
Sve u svemu, bio je dobar kao i Nokia 3210, koje se svi rado sjećamo, ali danas ipak koristimo telefone s bar 8Gb RAM-a i više procesorske snage nego što li je WinXP PC imao.
Bezveze popljuvati sigurno najkorisniji Os.
Na jednom računalu ga imam još uvijek