Evo kako je koristiti Huawei telefon nakon mnogo godina! Huawei Pura 70 Ultra Recenzija (VIDEO)

Mnogo je godina prošlo od kada sam zadnji put pokušao koristiti neki Huawei telefon kao svoj primarni. Glavni razlog za to je što moj privatni i poslovni život u potpunosti ovise o Googleu. I, iako su postojala više nego solidna rješenja da se Google servisi instaliraju na Huawei telefon, meni je ipak bilo malo previše kompromisa i potencijalnih komplikacija. A onda je predstavljena Huawei Pura 70 serija.

Ne samo da se radi o telefonima koji su na neki način “nemogući”, nego je s njima stigla i mogućnost mnogo lakše instalacije Google servisa koristeći “microG”. Zato sam, za razliku od prošle godine kada je Ivan testirao Huawei, odlučio da ću ja ovaj put ja “zarizikati”. Tako je najjači model iz serije, Pura 70 Ultra stigao na test, a ja sam odlučio provesti puna dva tjedna koristeći ga kao svoj primarni i jedini telefon. Pura 70 Ultra je u najmanju ruku fascinantan telefon koji podsjeća na zlatne dane Huaweia – napredna kamera, i to ovaj put s motoriziranom lećom i varijabilnim otvorom blende, atraktivan dizajn koji odmah upada u oči, i Huawei-ov vlastiti Kirin procesor koji nam se evo napokon vratio. I to s 12 CPU jezgri!

Idemo onda pogledati što sve donosi novi Huawei flagship telefon, te sve dobre i loše stvari koje su se dogodile tijekom ta dva tjedna. Spoiler alert: loših je iznenađujuće malo. I da, ako niste fan čitanja, skraćenu verziju možete pronaći u videu ispod. Svi ostali nastavite čitati 🙂

Novo ime?

Prvo moram komentirati ovu iznenađujuću promjenu imena. Da je sve po starome, ovo bi bio Huawei P70 Ultra, a nekada davno Huawei je objašnjavao da to “P” stoji za “Photography”. Iako se i dalje očito radi o fotografski fokusiranom telefonu, moja pretpostavka je da ipak žele napraviti određeni odmak od onoga što se prije događalo. Rezultat je naziv telefona koji na svim jezicima vjerojatno zvuči dobro – osim našeg. Mislim… nije da zvuči loše, ali recite mi jednog čovjeka koji prvo ne pomisli na tradicionalno hercegovačko jelo 🙂 . I to još u nekoj ultra varijanti.

Prodajno pakiranje

Srećom Huawei se nije držao tradicije samo kod dizajna. Za razliku od npr. Samsunga ne samo da dobijemo veliku, jedinstvenu i zanimljivu kutiju, nego se u njoj nalaze i poprilično fancy maskica (iako ne djeluje kao da štiti puno toga), 100W punjač i USB-C kabel. U današnje vrijeme pravi luksuz. I ako ću biti iskren nedostaje mi vrijeme zanimljivih prodajnih pakiranja gdje su proizvođači bili malo slobodniji oko eksperimentiranja.

Dizajn

Prvi dojam o telefonu odmah nakon uzimanja u ruke je da ostavlja premium dojam. Znam, šokantno za telefon koji košta 1499 EURA, ali to nije sve. Znam da je dizajn osobna stvar, ali meni osobno ostavlja osjetno veći premium dojam nego Galaxy S24 Ultra, i pogotovo Xiaomi 14 Ultra. I ne mislim tu samo na to kako izgleda, nego i kakav osjećaj ostavlja u ruci. Metalni okvir, eko koža na stražnjoj strani, OLED ekran koji je blago zakrivljen na sve četiri strane i pored toga ima okvir oko ekrana koji je jednake debljine na svim stranama. Cijeli telefon ostavlja dojam nekakve uravnoteženosti. Znam da se nekima ne sviđa kako izgleda otok s kamerama izgleda, ali meni iskreno izgleda fantastično.

Telefon je težak 226 grama, ima IP68 certifikat, a ekran je zaštićen sa Kunlun Glass staklom. Štoviše na ovom Ultra modelu je posebna varijanta Kunluna koja se zove Crystal Armor. Trebao bi biti slična stvar kao Gorilla Glass na konkurentskim telefonima i, barem po ovo malo vremena što sam se družio s njim, nisam primjetio nikakvu razliku. Preživio je i jedan nesretni pad gdje je ekran direktno udario u parket s visine od cca 1m, tako da sam eto i daj dio nenamjerno testirao. Začudo, iako se radi o ogromnom telefonu, zbog zaobljenih rubova i pozadine s osjetnom teksturom jako sigurno leži u ruci. 

Ekran

Kad sam već kod ekrana, on je dijagonale 6.8”. Radi se o LTPO OLED ekranu 1260 x 2844 rezolucije i maksimalne svjetline do 2500 nits. Brojka tu jasno govori da nije na razini konkurencije, ali isto tako je jasno da se na direktnom suncu vidi bez ikakvih problema. Ne doduše kao Galaxy S24 Ultra gdje onaj posebni sloj na staklu stvarno čuda radi za vidljivost na suncu. Naravno ima HDR (HDR Vivid koji aplikacije prepoznaju kao HDR10) i ostala moderna čuda, Widevine L1 certifikat i varijabilnu stopu osvježavanja ekrana. Po defaultu dođe postavljeno na Dynamic, no možete ga forsirati na 120 Hz ili 60 Hz.

Hardver

Što se tiče hardvera tu imamo jedno veliko iznenađenje. Nakon mnogo godina ponovo imamo Huawei P telefon sa flagship Kirin procesorom. U pitanju je Kirin 9010, izrađen na 7nm proizvodom procesu. Ima 12 CPU jezgri –  2 x TaiShan V121 na 2300 MHz, 6 x TaiShan V121 na 2180 MHz, i 4 x Cortex-A510 na 1550 MHz. Što se tiče GPU-a za taj dio zadužen je Maleoon 910 koji radi na taktu od 750 MHz. A

Ako pratite situaciju na tržištu mobilnih čipova, onda znate da je Kirin 9010 nekoliko generacija iza konkurencije. Međutim, samo postojanje ovog čipa je veliki uspjeh jer ni dan danas mnogima nije jasno kako su Huawei i SMIC tako brzo uspjeli napraviti 7nm čip – i to u poprilično velikim količinama. No performanse su samo dio priče jer povratak Kirina znači još jednu stvar – onu simbiozu hardvera i softvera kakvu u Android svijetu ima samo Huawei. I to se primjeti po korištenju telefona. Sve aplikacije se jako brzo otvaraju, nema nikakvog laga, i cijelo iskustvo rada po sustavu je generalno fluidno i glatko.

Jedini način da primjetite da koristite čip koji je na razini Snapdragona od prije 2 ili 3 godine (osim benchmark testova) je da pokrenete neku zahtjevnu igru, npr. Genshin Impact, i pokušate je igrati na maksimalnim detaljima. No to su stvarno rijetki slučajevi i, u većini igara, barem trenutno, razliku nećete ni primjetiti. Razlika se primjeti i u tome što nema mogućnost snimanja 8K videa (što na nešto liči tek na ovim zadnjim procesorima), a treba računati i na dugoročnost. Za 3 ili 4 godine sigurno se neće dobro držati kao Snapdragon 8 Gen 3. Svejedno, ako mene pitate, Huawei nije Huawei bez Kirina i kada bih već koristio Huawei osobno bih radije išao na varijantu s Kirinom nego Snapdragonom.

Od ostalog hardvera tu je 16 GB RAM-a kao standardno, 512 GB ili 1 TB interne memorije, optički senzor otiska prsta (koji radi fantastično), te razne druge “sitnice” kao podrška za razne navigacijske sustave (GPS (L1+L5), GLONASS (L1), BDS (B1I+B1c+B2a+B2b), GALILEO (E1+E5a+E5b), QZSS (L1+L5), NavIC), NFC, Bluetooth 5.2. Ima čak i i IR Blaster što je sitnica koju sam totalno zaboravio da Huawei još uvijek ima na svojim flagship telefonima. Nažalost ima i nekih čudnih nedostataka. Pod tim konkretno mislim na eSIM kojeg nema na ovom telefonu. To je posebno čudno jer druga dva modela, Pura 70 i Pura 70 Pro imaju eSIM. Također tu je i potpuni nedostatak podrške za 5G mreže, što naravno nema nikakve veze sa samim hardverom telefona, nego s američkim sankcijama. U BiH i Srbiji to praktički i nije bitna stavka, no u ostalim zemljama svakako je kompromis o kojem se treba razmisliti prije kupovine ovog telefona.

Baterija

Baterija pak ima kapacitet od 5200 mAh, te dolazi s podrškom za 100W brzo punjenje. I naravno da to nije sve. Pura 70 Ultra ima i brutalno brzo 80W bežično punjenje, 20W reverzibilno bežično punjenje i 18W reverzibilno žično punjenje. Ukratko – full paket. Ugrađeni 100W punjač je toliko brz da napuni oko 55% baterije za samo 15 minuta, dok za puno punjenje treba oko 45-50 minuta. To sam doduše samo jednom testirao jer bi u većini slučajeva telefon ujutro stavio na punjač 20ak minuta i tako bi izdržao cijeli dan. Autonomija je inače jako dobra, rekao bih u rangu ostalih top modela, možda čak i malo bolja. To je pogotovo impresivno kad se uzme u obzir da ovdje Google servise treba naknadno instalirati. Nažalost i Huawei je izbacio točno mjerenje Screen On Timea pa vam mogu okvirno reći da je meni dnevni prosjek bio oko 7 sati SoT-a. S obzirom da sam netko tko 4-5 sati dnevno koristi telefon to je u pravilu značilo da mogu računati na dan i pol baterije. A korištenje bih nazvao tipično – najviše Youtube, WhatsApp, Chrome, Gmail i Instagram. Nešto manje TikTok i ostale aplikacije kao Reddit itd. Sve u svemu baterijom sam jako zadovoljan.

Isto mogu reći i za glavni zvučnik. Ili još točnije zvučnike jer se radi o stereo zvuku. Kao netko tko svakodnevno koristi obični Xiaomi 14, a gdje sam manje više zadovoljan glasnoćom i kvalitetom, odmah mi je bilo jasno da je Pura 70 Ultra osjetno glasnija, te da ima osjetniji bass.

Kamere

Ipak glavna hardverska zvijezda na Pura 70 Ultra je ipak njegova kamera tj. kamere. Situacija izgleda ovako:

• Glavna kamera : 50 MP, f/1.6-4.0, 23mm, 1.0″, PDAF, Laser AF, sensor-shift OIS, motorizirana leća
• Telephoto: 50 MP, f/2.1, 90mm, PDAF (5cm – ∞), OIS, 3.5x optički zoom
• Ultrawide: 40 MP, f/2.2, 13mm, AF
• Prednja: 13 MP, f/2.4

Iako su sve impresivne, bez sumnje najviše pažnje privlači ona glavna jer je doslovno nakrcana svim najnaprednijim tehnologijama. Osim što ima taj wow efekat motorizirane leće koja iskoči svaki put kada uključite kameru, tu je i sensor-shift stabilizacija (što radi još samo Apple) i varijabilni otvor blende. Siguran sam da imate i nekih pitanja oko motoriziranog dijela. Npr. što ako prstom pritisnem kameru? U tom slučaju aplikacija za kameru samo izbaci poruku da nešto smeta kameri. Ili ako je silom pokušam vratiti dok je aktivirana? U tom slučaju sama se vrati “vani” čim sklonim prst. Također, prilikom padova automatski se povlači unutra iako to nisam htio testirati 🙂

Kvaliteta fotografija je očekivano na vrhunskoj razini. Pogotovo one koje dolaze s glavne kamere. Reprodukcija boja je fantastična, jako blizu stvarnosti,  dinamički raspon je odličan, dok u noćnim uvjetima još nisam vidio kamere koja je u stanju uhvatiti više jasnih detalja. Bez zumiranja naravno. I ne samo to. Od svih kamera što sam do sada testirao, ova bez sumnje ima najveći broj uspješnih noćnih fotografija. Malo koja će ispasti mutna osim ako je situacija baš kaotična. A u dnevnim uvjetima praktički je nemoguće dobiti mutnu fotografiju. Doslovno se treba truditi da bi se to postiglo. Jedino nisam fan prednje kamere. Ne jer je kvaliteta loša, nego jer generalno ne volim ultrawide kamere kod selfija. Ne poričem njihovu praktičnost, ali čak i s mnogo AI trikova te kamere nikada neće biti laskave za lice kao obične wide kamere. Neke primjere fotografija možete vidjeti ispod, a za još više preporučio bih vam da bacite pogled na prateću video recenziju.

Slaba strana ove kamere je bez sumnje video. Video ionako nikada nije bio jača strana Huaweia, a kada tu dodamo procesor koji nema sirove snage kao onaj na Xiaomi 14 Ultra ili Galaxy S24 Ultra jasno je kakav rezultat očekivati. Osim što ne podržava 8K (što i nije toliki problem), kvaliteta 4K 30fps videa jednostavno nije na razini modernih telefona. Taj problem se ne primjeti toliko na ekranu telefona, koliko na velikim ekranima gdje se vidi da kod većih kretnji Pura 70 Ultra baš lako razmulja detalje. S druge strane jako mi se sviđa Huaweiov pristup noćnom videu. A taj pristup je “osvjetli scenu koliko god treba, bez obzira na šum”. Rezultat je da u mraku dobijete snimke na kojima zapravo nešto vidite, uz cijenu nešto većeg šuma. Jedan kratki primjer toga također možete vidjeti u video recenziji gdje sam ga usporedio sa Xiaomi 14 Ultra.

Softver i Google

Jedna od najvažnijih stvari kod Pura 70 Ultra, možda čak i više od samog telefona, je novi, bolji i znatno laganiji način instalacije Google servisa. Moram priznati da sam po tom pitanju bio jako skeptičan jer… nije ovo bio prvi put da su kružile takve priče. Ipak, drago mi je reći da je to ovaj put uistinu lagano. Dovoljno je otići na AppGallery i instalirati microG aplikaciju. Uz nju se automatski instalira i microG Companion i to je to. Najbolji dio? Ne radi se o nikakvoj emulaciji i virtualnim mašinama kao u prethodnim rješenjima nego sve radi lokalno. To znači da se aplikacije instaliraju lokalno, normalno vam se u igrama i aplikacijama nudi da se ulogirate s Google računom i zapravo sve radi kao na bilo kojem drugom Android telefonu. Samo jedna mala napomena – ako ste u BiH i ne možete pronaći microG na ApPGallery prebacite regiju telefona na Srbiju ili Hrvatsku. Tako je meni bilo.

Nakon instalacije microG potrebno je samo instalirati Play Store. To se može napraviti jednostavnom instalacijom Gbox aplikacije s AppGallery. I ne brinite, aplikacije se i dalje instaliraju lokalno. Alternativa je da s Aurorine stranice skinete odlični Aurora Store koji je zapravo Play Trgovina samo s drugim sučeljem. Kupovina aplikacija s Play Trgovine sasvim normalno funkcionira (iako vas microG upozori da to koristite na vlastitu odgovornost), samo nisam pronašao način da se aplikacije automatski ažuriraju. One koje su skinute s AppGallery se očekivano automatski ažuriraju.

I kakvo je iskustvo korištenja ovog naknadno instaliranog Googlea? Doslovno nebo i zemlja u odnosu na prethodna rješenja. Jedine stvari koje ne rade su Google Pay i Password Manager. S tim da sam samo ja imao problema s Password Managerom, svima ostalima je normalno radio. Također za beskontaktno plaćanje ima bezbroj opcija. Možete npr. koristiti aplikaciju od svoje banke ili pak skinuti servis kao Curve. Meni je bio problem što je moja banka u potpunosti prešla na Google Pay, a Curve nije podržan u BiH. Šta ću kad sam baksuz.

U svakom drugom pogledu osjećao sam se da koristim standardni Android telefon s Googleom. U mom slučaju to je iznimno bitno jer mi privatni život, a pogotovo posao, ovise o Googleu. Google karte, Gmail, Youtube Studio, Google Fotografije, kalendar… apsolutno sve radi onako kako se očekuje. To uključuje obavijesti, koje nikada nisu kasnile, kao i samo funkcioniranje aplikacija. Od nekih neočekivanih problema jedino bih istaknuo Viber. Naime njega sam, baš kao WhatsApp, skinuo s Play Trgovine da bih mogao uredno sinkronizirati sve razgovore s mog gmaila. I to je super funkcioniralo. Ali… Viber mi je nakon nekog vremena prestao nuditi opciju da sinkronizira s Google, i nudi mi samo mogućnost sinkronizacije s Huawei računom. Nikakav problem ako ću i dalje koristiti Huawei, no ako planiram prijeći na neki drugi Android… ostajem bez svih novijih razgovora. U svemu tome najviše me je šokiralo što je to doslovno jedini veliki neočekivani problem na koji sam naletio. Sve ostalo je funkcioniralo točno kako treba funkcionirati.

Što se pak tiče samog EMUI softvera nema se tu baš puno toga za reći. Huawei Pura 70 Ultra dolazi sa EMUI 14.2 koji je (vjerojatno) baziran na Androidu 12 ali to je teško znati. Samo sučelje izgleda relativno moderno, iako ima par sitnica gdje bih volio da izgleda malo drukčije. Dugo nisam koristio Huawei telefon kao primarni pa su me dočekale neke novosti kao Super Uređaj, što služi za bezbolno povezivanje raznih Huawei uređaja. Npr. screen sharing laptopa i telefona. Nisam to mogao testirati jer nisam imao takvih uređaja – osim sata, ali tu baš i nema nekih komplikacija.

Zaključak

I to bi ukratko bio Huawei Pura 70 Ultra. Objektivne nedostatke prilično je lako nabrojati – procesor zaostaje par generacija za ostalima, nema eSIM, nema podrške za 5G i nema 8K video. Također, htjeli vi to ili ne htjeli priznati, sama činjenica da se Google treba dodatno instalirati, koliko god bilo jednostavno i koliko god dobro radilo, je nedostatak. I sve to je bez da uopće spomenem cijenu od 1499 EUR što ga čini skupljim od konkurencije. I upravo zbog te cijene uvjeren sam da ovo nije telefon koji je poslan u Europu da se prodaje širokim masama. On je tu za Huawei fanove, i da pošalje poruku konkurenciji i zapadu. A ta poruka je da, unatoč svim sabotažama od strane zapada, Huawei još uvijek može napraviti telefon koji je u stanju konkurirati drugim telefonima, te čak biti vodeći u nekim segmentima kao što je fotografija. Šećer na kraju je taj Kirin čip. Možda nije brz kao trenutni Snapdragoni, ali je ravno čudu da taj čip uopće postoji. I odličan je podsjetnik svima ostalima da im Huawei ponovo diše za vratom. Zamislite što bi tek sve bilo da se one sankcije nikada nisu dogodile…

Sve u svemu fantastičan telefon, ali prije svega namijenjen za Huawei fanove. Ili za one koji žele nešto drukčije, a ne smeta im što moraju naknadno instalirati Google.