Doogee Mix Recenzija – Okvirno Bezokviran!

Manji kineski proizvođači često probaju privući pažnju na razne načine, ali unatoč raznim člancima malo koji njihov proizvod postane “viralan”. Za to je potrebno nešto malo više – treba pogoditi tajming i imati puno sreće. Dobar primjer toga je Oukitel K10000 koji je svojevremeno na sebe uspio privući pažnju ogromnom baterijom koja je ušla u Guinessovu knjigu rekorda, ali i dizajnom koji je bio dosta neobičan. Najnoviji primjer toga je Doogee Mix, uređaj koji je samo jedan od mnogih koji je uletio u trenutnu “bezel-less” maniju, ali je imao tu sreću da su veliki mediji ugledali baš njega i razvlačili ga po člancima tipa “Xiaomi Mix za manje od 200 dolara”. Uvjeren sam da je i Doogee bio iznenađen tom iznenadnom zainteresiranošću za njihov proizvod pa su to pokušali iskoristiti do maksimuma.

Nije teško zamisliti što se dogodilo sljedeće – manji kineski proizvođač odjednom je izložen publici koja se nije navikla na marketinško pretjerivanje specifično za takve brendove i sve što tvrde je došlo pod povećalo. Krenule su objave po forumima i članci o lažnoj drugoj kameri, o procesoru koji nije Helio P25 nego Helio P20, ljutilo se na navođenje interpolirane rezolucije kamere itd. Odjednom se iz glavne zvijezde pretvorio u primjer kako su kineski mobiteli…. sranje – da prostite na izrazu. Nešto te paljbe je zasluženo, pogotovo jer i sami znamo koliko kinezi znaju pretjerati, ali dobrim dijelom su neosnovane optužbe. Dosta sa uvodom, vrijeme je da vas upoznam sa Doogee Mix i da vidimo gdje su laži i jesu li slatke ili gorke.

Doogee Mix Video Recenzija

 

Doogee Mix Recenzija – Dizajn i pakovanje

Bogata pakovanja nisu stranac niti jednom kinezu pa tako ni Doogee-u. Osim standardnih stvari kao što su punjač i USB kabel, tu je još iglica za SIM utor, dodatna zaštitna folija za prednju i stražnju stranu, crna zaštitna maskica te naravno upute za korištenje. Slušalice nažalost odavno nisu standardna oprema pa ih nema ni ovdje.

Dizajn je očito inspiriran Xiaomi Mix-om, to čak i sam naziv otkriva ali ne treba ići toliko daleko i tvrditi da je ovdje u pitanju kopija. Tu dolazimo i do prvog problematičnog dijela – ako ste se vodili po renderima na službenoj stranici (što nikada, ali baš nikada, ne bi trebali raditi kada kupujete bilo koji pametni telefon – pogotovo kineski) bili bi pod dojmom da okvira oko zaslona gotovo i nema. Stvarnost je naravno drugačija te sa tri “sporne” strane (lijeva, gornja i desna) ima oko 2mm okvira – s gornje strane i malo više jer je Doogee u taj mali prostor uspio ugurati zvučnik za pozive te senzore za svjetlost i blizinu. Ovakve poteze uvijek treba osuditi jer u konačnici ne koriste nikome – niti proizvođaču niti krajnjem kupcu. Ajmo samo reći da je Doogee Mix “okvirno bezokviran” 🙂

Unatoč tome mislim da će se većina složiti da Doogee Mix izgleda jako, jako lijepo. Zbog ovog tzv. “tri-bezeless” dizajna nekada je teško povjerovati da u ruci držite uređaj sa 5.5” zaslonom. Širinu defitinitivno “osjetite” jer se ipak radi o klasičnom zaslonu sa 16:9 omjerom. U prijevodu, osjećaj u ruci nije puno drugačiji nego kada držite klasični 5.5” uređaj, ali ćete zato razliku osjetiti u džepu gdje manja visina znači razliku kao nebo i zemlja. Kada sam već kod ergonomije i osjećaja u ruci evo jedne dobre vijesti – Doogee Mix djeluje jako kvalitetno građen i premium materijali dolaze do izražaja. Meni iznenađujuće budući da sam se navikao da Doogee uvijek ima neku smiješnu konstrukcijski manu. Na dodir se osjeti hladni metalni okvir i staklo s obje strane uređaja. Navodno je u pitanju Gorilla Glass 5 s obje strane ali naučio sam biti oprezan sa takvim izjavama i nisam se usudio testirati. Čak i tipke djeluju kvalitetne, a kada bi baš cjepidlačio nišan bih usmjerio na utor za sim kartice koji djeluje lagano klimav.

Na prednjoj strani uređaja, osim već spomenutog zvučnika i senzora, nalazi se 5.5” AMOLED zaslon, skener otiska prsta integriran u kapacitivnu “home” tipku (koja se ne može pritisnuti) i prednja kamera koja se nalazi na donjem dijelu uređaja. Home tipka generalno služi kao “back” dugmić i može se koristiti za navigaciju sučeljem ukoliko tu opciju uključimo u postavkama. Čak je moguće podesiti stvari kao npr. dugi pritisak da se javi na poziv itd. Većina će se vjerujem ipak odlučiti na onscreen tipke za navigaciju sučeljem. Skener otiska prsta u početku je bio neprecizan ali nadogradnjom softvera postao je pouzdan i točan u barem 80% slučajeva. Jedna stvar koja nažalost nije mogla doći sa nadogradnjom je notifikacijska LED-ica koje jednostavno nema. Šteta. Sa lijeve strane nalazi se SIM utor, sa desne Power/Lock tipka i tipka za glasnoću. S donje strane imamo microUSB utor te otvor za zvučnike, a s gornje 3.5mm ulaz za slušalice. Stražnja strana nije uklonjiva, prekrivena je staklom i na njoj se nalaze samo logo kompanije, dvostruka kamera i LED bljeskalica.

Doslovno se nema na što značajno žaliti kada je u pitanju vizualni i ergonomski aspekt Doogee-a Mix i slobodno se može reći da je uređaj po tom pitanju prošao sa blistavim ocjenama. Jedina manja zamjerka je što se Doogee odlučio na klasični microUSB utor umjesto novog USB-C standarda.

Doogee Mix Recenzija – Zaslon

Malo je reći da sam bio skeptičan kada sam na listi specifikacija ugledao AMOLED zaslon. Zadnji put kada je neka manja kineska kompanija to tvrdila ispostavilo se da nije riječ o pravom AMOLEDU (pogledaj UMI Rome). Nije pomogla ni HD rezolucija ali srećom strahovi su bili neopravdani.. AMOLED panel na Doogee Mix izgleda jako dobro, sa dubokom crnom bojom i živahnim bojama. Malo se čak pretjeralo u toj živahnosti i tople boje gotovo da “blješte” od saturacije – lijepo izgleda, ali neće se svidjeti onima koji preferiraju realniji prikaz. U postavkama ima klasična Mediatek Miravision opcija pomoću koje je moguće ugoditi prikaz svome ukusu tako da nije baš da nema opcija. Manju zamjerku uputio bih na maksimalnu svjetlinu koja jednostavno nije dovoljno velika za ugodno čitanje na suncu.

HD 720 x 1280 rezolucija na 5.5” znači da je gustoća piksela oko 267ppi. Zvuči malo, ali osim ako niste baš cjepidlaka teško da će vam smetati. Pikseli se vide samo ako se jako približite zaslonu ali je slika generalno oštra i jasna. Je li moglo bolje? Naravno, ali nije manja rezolucija bez svojih pozitivnih stvari – od boljeg utjecaja na trajanje baterije, pa sve do boljih performansi u zahtjevnim igrama. Osjetljivost me u početku zabrinula jer u donjem desnom kutu zaslon često nije reagirao. Nakon malo istraživanja našao sam krivca – po defaultu je upaljena One Hand Floatview opcija. Radi se malom launcheru sa aplikacijama i brzim akcijama koji se pokreće gestom koja kreće iz donjeg desnog kuta. Dodir je vjerovatno često krivo interpretiran kao početak geste i na kraju se ne bi ništa dogodilo. Čim sam ugasio tu opciju zaslon je radio besprijekorno.

Pojava pravog AMOLED-a na jeftinim pametnim telefonima neizbježno vodi do sljedećeg pitanja: “Koliko je ovaj zaslon podložan burn-in efektu?”. Mene je osobno malo strah jeftinih AMOLED-a, ali vrijeme će pokazati je li taj strah bio opravdan. Ovdje nije bilo apsolutno nikakvih problema niti naznaka za takvo nešto, ali viđao sam par slučajeva po forumima i nadam se da to nije česta pojava. Do tada uživajmo dok god živahne boje traju.

Doogee Mix Recenzija – Hardver

Ako su kineski proizvođači ikada bili profesionalci u nečemu to je definitivno ubacivanje nabrijanog hardvera u jeftinije pametne telefone. Doogee Mix dolazi sa čak 4 GB RAM-a i 64 GB interne memorije u osnovoj varijanti (koja je oko 150 EUR). Tu varijantu smo mi imali na testu, ali je dostupna i ne puno skuplja 6 GB / 128 GB varijanta. Koju god da odaberete to su uistinu izdašne količine koje su više nego dovoljne za ovaj cjenovni rang. Dobre vijesti su da Doogee Mix lijepo iskorištava tu RAM memoriju i nema nikakvih agresivnih softverskih rješenja koja gase pokrenute aplikacije – što god otvorite ostaje otvoreno, osim ako niste baš pretjerali i pokušali sa 30 aplikacija odjednom.

Doogee Mix karakteristike / specifikacije
Zaslon	5.5“ AMOLED; 720 x 1280 (267 ppi); 10-point multitouch
Čipset	Mediatek Helio P25 MT6757CD; Octa-core 2.4 GHz
GPU	Mali T880MP2 1.0 GHz
RAM	4 GB
Interna memorija	64 GB; proširivo microSD karticama do 128 GB
Stražnja kamera	16 MP; Samsung ISOCELL S5K3P3; f/2.0; LED bljeskalica; Sekundarna 5 MP kamera
Prednja kamera	5 MP; f/2.2
Baterija	3380 mAh
Frekvencije	2G: 850/ 900/ 1800/1900 (B5, B8, B3, B2); 3G: 900 / 2100; 4G: 800/900/1800/2100/2600 (B1, B3, B7, B8, B20)
Dual-SIM	Da; 1 x micro SIM i 1 x nanoSIM
Senzori	Accelerometer, Proximity, Light, Gyroscope, Magnetometer (Compass)
Dimenzije	76.2 x 144 x 8.0 mm; Težina 193 grama
OS	Android 7.0 Nougat
Ostalo	Skener otiska prsta; HotKnot; WiFi; Bluetooth; GPS; USB OTG;

Za procesorske i grafičke zadatke zadužen je Mediatek Helio P25 SoC koji sadrži osam Cortex A53 CPU jezgri na taktu do 2.4 GHz i Mali T880MP2 GPU. Ovdje je došlo do velike kontroveze kada se po forumima tvrdilo da Doogee zapravo koristi lagano overclockirani Helio P20. Neki su kao dokaze čak slikali oznake na čipu, ali se na kraju ispostavilo da sličnih oznaka ima i na Helio P25. Čak je i softver pokazivao drugačije oznake. Helio P25 trebao bi imati oznaku MT6757T, ali ovaj ovdje ima oznaku MT6757CD. Pored toga takt CPU jezgri nije na deklariranh 2.5 GHz nego 2.4 GHz (obični Helio P20 je na 2.3 GHz). Da skratim priču neki opći konsenzus je da se doista radi o Helio P25, ali se radi o čipovima koji nisu zadovoljili kriterije za rad na 2.5GHz pa su downloclockani na 2.4 GHz. Takt GPU-a je ostao nedirnut tj. 1 GHz. Ovo je slično onome kao kada je XIaomi Mi 5 Standard Edition imao downclockani Snapdragon 820, samo manje drastično.

Helio P25 je solidan mid-range SoC koji je dovoljan za brz svakodnevni rad, a u kombinaciji sa “samo” HD rezolucijom zaslona dobro radi i u zahtjevnim 3D igrama – ukoliko se ne pretjera sa količinom detalja. Mali T880MP2 ipak nije pretjerano snažan GPU. Uglavnom solidan izbor ako usput od pametnog telefona tražite da povremeno posluži za gaming. Evo i nekoliko benchmark testova za one koji traže malo konkretnije brojke, a i koji rezultatima potvrđuju da se doista radi o Helio P25 procesoru.

Doogee Mix– rezultati benchmark testova
Antutu	57200
Geekbench 4.1	800 (Single-Core) / 2916(Multi-Core)
GFXBench	28 fps (T-Rex) / 21 fps (T-Rex offscreen) / 7.2 fps (Car Chase) / 3.9 fps (Car Chase offscreen)
3D Mark	8553 (Ice Storm Extreme)
AndroBench	252 MB/s (SR) / 96 MB/s (SW) / 28 MB/s (RR) / 13 MB/s (RW)

Doogee Mix Recenzija – Povezivost

Doogee Mix dolazi sa Dual SIM podrškom što je postalo toliko uobičajeno da više nema potrebe ni naglašavati kod kineskih uređaja. Budući da živim u BiH nisam mogao testirati kako se ponaša na 4G mrežama, ali što se tiče 3G signala i općenito mobilnog signala nije bilo nikakvih problema. Isto vrijedi i za WiFi iako se kod njega primjeti mrvicu slabiji domet u odnosu na neke popularnije uređaje. Ništa strašno primjetno, ali svakako vrijedno spomena. Najvažnije je da je veza bila stabilna te da nije bilo problema čak ni sa onim problematičnijim routerima. Pomalo iznenađujuća se pokazala preciznost i jačina GPS signala. Čak i u unutar kuće nije bilo problema sa brzim traženjem signala što je prava rijetkost za vidjeti.

Doogee Mix Recenzija – Baterija

Baterija se slobodno može ubrojiti među pozitivne aspekte Doogee-a Mix. Iako se kapacitet od 3380 mAh čini prosječan za uređaj sa 5.5” zaslonom ukupni rezultati su ipak lagano iznadprosječni. To se dobrim dijelom može zahvaliti već spomenutoj HD rezoluciji i štedljivom mid-range procesoru. Nisam ga žalio za vrijeme testiranja i koristio sam ga kao svoj primarni uređaj. Kratki opis upotrebe bio bi  – svjetlina na 70-80%, uvijek upaljen Wifi i mobilni podaci, povremeni pozivi, često korištenje messanging aplikacija (WhatsApp, email..), oko pola sata do sat vremena Youtube, surfanje internetom putem Chrome isto tako, te naravno korištenje socijalnih mreža kao Facebook i Instagram u čestim, ali kratkim naletima . Takvim režimom upotrebe imao bih oko 5 sati i 30 minuta SoT-a (Screen On Time) i baterija bi bez problema izgurala duboko u noć i prije spavanja bio bih na 10%.

Laganijom upotrebom, sa oko 2 do 2 i pol sata upaljenog zaslona dnevno, moguće je bez problema izgurati dva dana ukoliko niste među onima koji često igraju igrice. Uređaj standardno dolazi sa 5V/2A punjačom i nema podršku za brzo punjenje, ali su brzine punjenja svejedno bile dobre. U prosjeku je potrebno oko 2 sata da bi baterija bila u potpunosti napunjena.

Doogee Mix Recenzija – Kamera

Tamo gdje “kinezi” redovno padaju je gotovo uvijek kamera. Ni Doogee Mix nije iznimka iako moram priznati da sam očekivao puno veću katastrofu, uglavnom zahvaljujući ekstenzivnom iskustvu sa sličnim uređajima. Matematika je ovdje jednostavna – ako Doogee za ovu cijenu ima (puno) bolji hardver od velikih brendova (kao Samsung, LG…) negdje se moralo uštedjeti, a to negdje je kamera. Ali da ne preskačem, prvo da objasnim neke osnovne mogućnosti i kako sama aplikacija funkcionira.

Osim dodirom na ikonu kamera se može upaliti dvostrukim pritiskom na power/lock tipku. Srećom već neko vrijeme mnogi brendovi izbjegavaju staru Mediatek aplikaciju za kameru i koriste ovu drugu open-source koja lagano podsjeća na iPhone aplikaciju. Na početnom zaslonu aplikacije nalazi se većina stvari koje su potrebne, a najobičnijiim klizanjem prsta gore ili dolje može se doći do mnogih efekata i načina slikanja. Ima čak i dugmić za 2x zoomiranje, kao na iPhone, ali ovdje naravno nema telephoto leće. Zanimljivo je da nema nekih općih postavki, nego npr. ako želite promjeniti video postavke onda prvo morate ući u video način rada.

Siguran sam da vas zanima dvostruka kamera i evo odmah ću reći – od nje nema apsolutno nikakve koristi. Ako ste prethodno istraživali o Doogee Mix onda ste sigurno nabasali na razne tvrdnje kako sekundarne kamere uopće nema ali to nije istina. Kamera je tu i aktivna je (test stavljanja prsta na sekundarni senzor ne pomaže jer live preview nije zapravo live) ali jednostavno nema softvera koji bi znao iskoristiti njenu prisutnost. Efekat koji se dobiva je zapravo softverski lažni bokeh koji čak izgleda loše – obični krug koji nije zamućen i koji širite i sužavate po želji. Znači, isto kao da i nema druge kamere.

Kvaliteta primarne kamere u konačnici je puno važnija od bilo kakvih Bokeha, a tu sam već rekao da Doogee nije u rangu većih brendova – ni blizu. Radi se o 16 MP Samsungovom ISOCELL senzoru oznake S5K3P3 i otvora blende od f/2.0 koji smo imali priliku vidjeti jedino još kod Xiaomi Redmi Note 3 Pro i Samsungovim vlastitim C5 i C7 uređajima (dostupni samo u Kini). Glavni nedostatci su nešto slabiji dinamički raspon i generalna ispranost boja u slikama. Slike jednostavno djeluju kao da ima nedostaje živosti. Detalja ima dovoljno, što i nije čudno s obzirom na veću rezoluciju senzora, ali u tamnim dijelovima je primjetan šum. To se pogotovo vidi u noćnim uvjetima gdje šuma ima na sve strane – softver vidno preferira veći ISO i kraće  vrijeme ekspozicije. Po noći je također potrebna jako mirna ruka da bi se izbjegle mutne fotke, a pomoć od bljeskalice ne treba očekivati. Preslaba je za bilo što udaljeno više od 2 metra. I to je optimistična procjena.

Kod prednje 5 MP kamere imamo jednu neobičnu situaciju. Baš kao kod Xiaomi Mix nije se imalo mjesta za smjestiti kameru na vrhu pa se ona nalazi na donjem dijelu uređaja, desno od home tipke. Zbog toga je potrebno zarotirati uređaj tj. okrenuti ga naopačke prilikom okidanja selfija da nebi dobili kadrove koji djeluju kao da ste željeli provjeriti sadržaj vlastitog nosa. Ako ste zaboravljivi softver će vas uredno s vremena na vrijeme podsjetiti da zarotirate uređaj. Sama kvaliteta je čak lošija nego kod stražnje kamere – ispod prosjeka  za ovu klasu i sa ispranim bojama, ali može poslužiti. U noćnim uvjetima gotovo je nemoguće dobiti sliku koja nije mutna pa imajte to na umu.

Slike iznad (sa prednje i stražnje kamere) su umanjene za potrebe recenzije. Originalne nedirnute fotografije možete preuzeti klikom na ovaj link (202 MB).

Pomalo neočekivano Doogee Mix ima podršku za 4K video snimanje, ali videozapisi u tom načinu snimanja su dosta trzavi i generalno ih je bolje izbjegavati. Full HD radi besprijekorno i kvaliteta je na razini fotografija – nije jako loše, ali je ispod prosjeka za ovu klasu. Primjeri ispod.

 

Doogee Mix Recenzija – Zvuk

Tamo gdje se najviše ušteda postiglo ipak je zvuk. Bilo da se radi o glavnom zvučniku, zvučniku za pozive ili zvuku na slušalicama jednostavno nema dovoljno glasnoće te se primjeti nedostatak dubljih tonova. Zanimljivo je da sa donje strane, gdje se nalazi glavni zvučnik, zvuk dolazi iz obje rešetke i nije ga lako prigušiti. Nije to baš neka utjeha kada na ulici kraj prometne ceste pokušavate razabrati što netko govori u nekom videu. Zvučnik za pozive je OK samo ako je potpuna tišina ili lagani zvuk oko vas. Bilo koji scenarij sa više buke i možete zaboraviti na razgovjetan razgovor. Ima načina da se pojača zvuk ulaskom u MTK Engineering mode ali to su trikovi kojima nitko ne želi pribjegavati.

Doogee Mix Recenzija – Softver

Počevši od kamere, pa onda preko zvuka, polako su se počele otkrivati lošije strane Doogee-a Mix ali krunu ipak nosi softver. Iskustvo nakon prvog paljenja toliko je loše da je djelovalo kao da ni nadogradnje ne mogu spasiti situaciju – sporo učitavanje aplikacija, konstantni lag, restartanje launchera itd. Situaciju nije olakšavala ni nedostupnost OTA nadogradnje, zbog tko zna kojeg razloga, nego sam ručno morao flashati (putem SP Flash Tools) najnoviji softver. Ni to nije prošlo glatko jer sam prvo pokušao sa najnovijim (20171013) što je izbacilo error “Chipset mismatch” i završilo brickanjem uređaja nakon čega je bila potpuna tama – nikakve reakcije na Power dugme. Sat vremena panike kasnije, i oko dva sata čitanja i skidanja starijeg roma, napokon sam uspješno završio flashanje (ROM 20170830). Žao mi je što nisam uspio staviti najnovijii jer donosi dosta optimizacija i uklanja nešto bloata, ali ovaj put čekam OTA. Znači recenzija se zasniva na nešto starijem ROM-u, ali koji je izašao dva mjeseca nakon predstavljanja uređaja – to je dovoljno vremena za optimizacije. Ili nije?

Sada kada ste čuli moje avanture možda je vrijeme da opišem softver. Doogee ga naziva Doogee OS 2.0 ali se u biti radi o rebrandiramom Freeme OS-u. Freeme OS je pak jedna lagana modifikacija Androida koja je generalno jako optimizirana, ne zadire puno u sustav i većinski dio OS-a čini Freeme launcher. Ovdje se zove Doogee Launcher i postoji mogućnost promjene tema, prijelaza između početnih zaslona itd. Naglasak na “postoji” jer teme su očito smještene na nekom kineskom sporom serveru i trebala bi cijela vječnost da se neka nova tema preuzme i instalira (što također prije nije bio slučaj). Freeme nažalost nije što je nekada bio pa vas odmah na početku dočeka nešto bloata. Npr. tu je mačka/plavi lik koji “visi” na početnom zaslonu, ali ako ništa barem se može ukloniti. Problem je bloat kao “news feed” tj. vijesti na lijevoj strani koje, osim što nemaju veze sa našom regijom, nije moguće ukloniti. Upravo taj news feed izaziva povremeno restartanje launchera i nije mi jasno zašto baš tu nema opcije za uklanjanje. Nakon par dana borbe sa Doogee launcherom odustao sam i instalirao sam Nova Launcher. Tog trenutka djelovalo je kao da je uređaj naglo prodisao – eto koliko opterećujuće djeluje ovaj ugrađeni launcher.

Kada su mi se negativne misli sklonile sa lošeg launchera tek sam počeo otkrivati sustav. Povremeni lag i dalje je bio prisutan ali u znatno manjoj mjeri nego na softveru s kojim je došao. I dalje začuđujuće jer sudeći po hardveru sve bi trebalo raditi perfektno glatko. To se odnosi i na startanje aplikacija koje je za djelić sekunde sporije nego na nekim slabijim uređajima. Za vrijeme recenzije na testu sam imao i UHANS Max 2 koji ima jednako RAM-a ali osjetno slabiji MT6750 procesor i UHANS je opet brže startao aplikacije (osim igara). Nije velika razlika, ali je primjetna. U obranu Doogee-a moram reći da tijekom 7 dana korištenja ovog uređaja kao svoh primarnog nisam doživio niti jedno rušenje aplikacije ili bilo kakvu nestabilnost. Doslovno da nije tog povremenog trzaja ne bih se imao na što žaliti – nakon stavljanja Nova Launchera naravno.

Postavke su prepune potencijalno korisnih opcija te onih koje lijepo zvuče u teoriji ali su u praksi nikakve. Jedna od takvih je već spomenuti One Hand FloatView – mali launcher aplikacija i brzih akcija koji startate klizanjem prsta iz desnog kuta. Nekada gesta za lansiranje radi, nekada ne, a uzorkuje probleme sa osjetljivošću u donjem dijelu zaslona. Među korisne se ubrajaju “Turn to silence” , “Double tap to lock” i način rada jednom rukom (koji se stara klizanjem prema lijevo ili desno na softverskim tipkama).

Nema puno predinstaliranih dodatnih aplikacija. Osnovna je “Upravitelj sustava” koja nudi čišćenje smeća, zamrzavanje aplikacije i slične stvari. Osim nje tu su još samo WPS Office i Xender. Davno su prošli dani kada su kineski proizvođači sa sobom donosili tonu čudnog nepotrebnog softvera. Nažalost ne može se isto reći za nadogradnje na novije verzije Androida. Doogee se još nije izjasnio oko potencijalne Android Oreo nadogradnje ali nemojte se previše nadati.

Doogee Mix Recenzija – Zaključak

Teško je dati nekakav crno-bijeli zaključak tipa kupite ili nemojte kupiti. Bez imalo dvojbe reći ću vam da je ovo najbolji uređaj što je Doogee ikada napravio, ali ako ste pročitali recenziju od početka do kraja onda znate da najbolje od Doogeea ne znači da je sve dobro. Koliko su vam bitni dobar zvuk, dobra kamera, notifikacijska LED-ica i brz softver? Ako vam je bilo što od toga visoko na listi prioriteta onda preskočite ovaj uređaj. Ako ste tip koji voli lijep dizajn, živahne boje na zaslonu, dobar hardver i ne smeta mu “B” klasa brendova te svi prethodno navedeni nedostatci onda slobodno navalite.

Ali ni to nije sva priča. U vrijeme pisanja ove recenzije Doogee Mix se na stranim webshopovima bez problema mogao kupiti za 150 EUR, nekada i 140 EUR na akcijama. Pod uvjetom da izbjegnete carinu ili “ostavite carinicima za kave” 🙂 teško mu je bilo što prigovoriti (OK, osim softvera). Još jedan dobar način kupovine je ako ga možete naći s dobrom cijenom u lokalnoj trgovini s pouzdanom garancijom. Domaća garancija je ipak domaća garancija, a sa manjim proizvođačima nekada nije lako riskirati. Statistički, a ovo će vam možda nevjerovatno zvučati, Doogee kao brend ima jednu od najmanjih stopa povrata na servis od ovih “B” brendova ili kako ih neki vole zvati “odrona” ali bolje se  držati sigurne strane. No tu već zalazim u neku drugu priču.

Konkurencije u ovoj klasi ima napretek i sigurno ćete bolje proći ako se odlučite na neki Xiaomi ili Meizu uređaj. Ta dva proizvođača svojim cijenama često više zagorčavaju život ovim manjim kinezima nego većim proizvođačima. Međutim ni Xiaomi ni Meizu nemaju ovaj “bezel-less” dizajn, a ako ciljate na to moja preporuka je da se strpite još malo dok ne vidimo kako je konkurencija prošla kod kritike. Mi ćemo ubrzo na testu imati Leagoo KIICAA Mix, a pojaviti će se i tona drugih uređaja uključujući Doogee Mix 2.

Pogledajte još:

• Lista svih BalkanGadgets Recenzija
• Doogee Shoot 1 Recenzija
• Dvostruke kamere na jeftinim pametnim telefonima su beskorisne