Prošlo je već desetljeće otkada nas je Google blagoslovio svojom varijantom operativnog sustava za pametne telefone. Kada je prije 10 godina svijetlo dana ugledao HTC T-Mobile G1, bio je to tek pokušaj Googlea da ukrade barem poslovni dio publike i preseli ih na novu mobilnu platformu. Dolaskom Appleovog iPhonea, shvatilo se da će pametni telefoni uskoro postati dostupni i zanimljivi svima, pa čak i onim manje upućenima u tehnologiju.
G1 je već iz kutije vrtio Android 1.1 koji u ranim verzijama još nije imao posebne nazive (kao što iOS nema ni danas). Apple iOS, Nokia Symbian ili Google Android? Tada je pitanje bilo poprilično teško jer nijedan sustav nije još sazrio do te mjere da slomi konkurenciju. Appleov iPhone je unatoč slabim brojkama donio toliko novosti i inovacija u svijet pametnih telefona koje su utjecale na to koje će konkurentne platforme nestati i kako će se preostale razvijati.
Nakon premijere Androida s HTC-ovim tehnološkim čudom, uslijedila je Motorola koja je sa svojim Motorola DROID pametnim telefonom, već 2009. imala predinstaliran Android 2.0. Motorola je, kao i HTC prije nje, izbacila telefon ekskluzivno za jednog providera te dok je HTC to učinio za T-Mobile, Motorola se odlučila za Verizon (praksa koju su nastavili dugi niz godina). Motorola se čak odlučila i za mučku marketinšku taktiku pod sloganom iDon’t, DROID Does! što je bila očita opaska Appleu.
Android 2.2 – Froyo
Tek je Android 2.2 Froyo donio podršku za tada jako popularan Adobe Flash format koji je pokrivao gotovo cijeli internet pa se Google nadao da će oteti malo veći komad kolača Appleu i omogućiti svojim korisnicima mnogo lakše surfanje sa svim naprednim opcijama. Da novi Android dobije i svoju hardversku maskotu, pobrinuo se Google u suradnji s HTC-om izdavši Nexus One.
Nexus One je bio telefon koji se sastojao od vrha hardverske ponude u svoje vrijeme koji je započeo cijeli Nexus program telefona za razvojne programere (ali i sve zaljubljenike u Custom ROM/kernel scenu). Glavna karakteristika Nexus telefona su bile najbrže softverske nadogradnje pa se već i u začecima očitovao problem nedostatka nadogradnji za velik broj modela. Google je pokušao popraviti taj problem svojim Nexusima, no ostalim proizvođačima ova ideja nije bila isplativa.
Do druge polovice 2010. godine, Android se itekako proširio te zauzeo čak 25.5% globalnog tržišta pametnih telefona. Nokia sa svojim Symbianom je držala čak 36.6%, dok je Apple bio tek treći sa samo 16.7%. BlackBerry OS se počeo gubiti već te godine sa samo 3.5% udjela u globalnom tržištu pametnih telefona, a samo godinu prije (2009.) BlackBerry OS je imao udio od čak 20.7% što je označilo pad i kraj ovog nekada popularnog sustava za pametne telefone.
Već do kraja 2010. godine, Google se u skladu s ostalim proizvođačima popeo na vrh te je njihov Android postao najpopularniji operativni sustav za pametne telefone. Proizvođači poput HTC-a su nastavili eksperimentirati sa svojim telefonima, dok se na tržište vratio jedan od divova koji će poslije snažno i hitro osvojiti svijet. Radilo se o Samsungu koji je imao poprilično neimpresivan start sa svojim Galaxy S pametnim telefonom, no već pri drugoj reviziji i Galaxy SII pametnim telefonom, Samsung je pokazao da se može nositi s već uhodanim igračima toga vremena.
Android 3.1 – Honeycomb
U 2011. godini je Google odlučio posvetiti pažnju i tabletima za koje je dizajnirao i poseban Android 3.1 Honeycomb koji je donio pregršt preinaka sučelja za lakše korištenje na tabletima. Tada je Motorola sa svojim XOOM tabletom imala premijeru te pokazala svijetu da je Android stvoren i za veće uređaje. Nažalost, Google nikada više u povijesti tableta nije načinio nešto slično pa su i tableti za Honeycomb izgubili svake oblike podrške i nadogradnji što je pokazalo da Android tableti i neće zaživjeti koliko se činilo.
Android 4.0 – Ice Cream Sandwich
Nakon Honeycomba, na red je došao Ice Cream Sandwich 4.0 koji je mnoge karakteristike Honeycomba donio i na pametne telefone. Sučelje je dobilo potpun redizajn te su se pojavile i nove smjernice za dizajn aplikacija. Sučelje se nazivalo HOLO te se zadržalo sve do Lollipopa. Iako Samsung i nije slijepo slijedio HOLO dizajn za sučelje svojih telefona, upravo se u razdoblju Ice Cream Sandwich Androida pojavio možda i najvažniji pametni telefon s ove strane bare. Radilo se o Samsung Galaxy S3 modelu koji je konačno ponudio ravnog rivala tadašnjoj Appleovoj ponudi i ljude uvjerio u to da je i Android privlačan, pristupačan i dovoljno brz sustav.
Android 4.1 – Jelly Bean i Android 4.4 – Kitkat
Poslije odličnog Ice Cream Sandwicha, slijedio je Jelly Bean 4.1 koji je dodatno sredio Holo sučelje, donio pregršt novih opcija i novih uređaja. Stvari se nisu marginalno mijenjale, nego su se postupno usavršavale. Vrijeme je to dominacije Samsunga i LG-a koji su nudili telefon za telefonom. Cijelo HOLO sučelje i općenito Android kao sustav, sazreli su dolaskom Android 4.4 Kitkat sustava koji je sve ono već naučeno i napravljeno doveo na korak do savršenstva.
Glatkoća izvođenja sustava je znatno poboljšana, Google je implementirao i način rada s manje RAM-a (čitaj sustav brže radi na slabijim telefonima) te je u ovom razdoblju nastao možda i najpopularniji Nexus telefon ikada. Radilo se naravno o LG Nexus 5 telefonu kojega i dan danas možete sresti. Radilo se o vrhu hardverske ponude s najnovijom dozom Androida koji se uspio svidjeti i onima manje upoznatima s Androidom i Custom ROM scenom. Činilo se da će Android kao sustav poletjeti u nebo. Zrel sustav, odlična podrška razvojnih timova, pregršt aplikacija, vrti se kao podmazan. Što se moglo dogoditi?
Android 5.0 – Lollipop
Ako ste fan Microsoftovog sustava za računala, znate što se dogodilo kada je nakon odličnog, ispoliranog i brzog Windows XP-a stigao Windows Vista. Slična stvar se dogodila i Androidu te je pojavom Android 5.0 Lollipopa Google zbilja pokušao mnogo, ali zakomplicirao još više. Radilo se o potpunom redizajnu sučelja i nekih stvari ispod haube pa je Android Lollipop znatno usporio rad, promijenio ono što na što su korisnici navikli i donio sa sobom Material Dizajn prve generacije. Premijeru novog sustava je ovog puta donijela Motorola sa svojim Nexus 6 telefonom koji je označio smrt klasične serije relativno jeftinih Nexus telefona s najboljim internalijama. Činilo se kao da je Google krenuo opet ispočetka, no takva se stvar dogodi sa svim naglim promjenama. Android 5.1 je donekle ispravio stvari koje je 5.0 pokvario, ali imalo je tu još mnogo toga za unaprijediti.
Android 6.0 – Marshmallow
Nakon drastičnog redizajna, Google je radio na kontroli štete. Tu je nastupio Android Marshmallow 6.0 uz kojeg su nam stigli posljednji primjerci Nexus programa i to od čak dva različita proizvođača. LG je proizveo Nexus 5X, dok se Google ovog puta povjerio Huaweiju (koji tada i nije bio toliko velik kao danas) da napravi Nexus 6P. Oba telefona su imali znatno primjetne mane u pogledu hardvera, no softver je popravio mnogo toga. Ipak, ova dva promašaja su označila smrt Nexus programa. Sam Android 6.0 nije ništa znatno promijenio, no donio je niz sitnica i omogućio svima da iskoriste senzore za otisak prsta.
Android 7.0 – Nougat
Android 7.0 Nougat je, poput Kitkata u prošlosti, donio znatno sazrelo, ispolirano i lako koristivo sučelje s istim dizajnom. Toliko kvalitetnih promjena poput Quick Reply opcije u obavijestima te Split-Screen načina rada, su olakšale korištenje Androida koji je već tada svojim udjelom dominirao na globalnom tržištu. Smrt Nexus programa je označila i rođenje Google Pixel telefona koji su u svoje vrijeme nudili najbrže i najfluidnije iskustvo rada na Androidu uz fantastične kamere. Naravno, cijena im je bila nebesko visoka, a dostupnost ograničena pa nikada nisu zaživjeli na nama susjednim tržištima.
Android 8.0 – Oreo
Dugo se čekalo na potvrdu imena naredne varijante Androida, no Google se odlučio na ime na koje je većina računala (isključujući autora ovog teksta), a to je bio Android Oreo. Oreo je donio dodatna usavršavanja i poliranja, no također je obećavao previše. Prvenstveno se radilo o tome da su autonomije uređaja bile lošije na telefonima s Oreo sustavom mada je Google obećavao upravo suprotno. Oreo je trenutno već godinu dana star sustav kojeg koristi manje od 15% korisnika Androida, što je zbilja snažan pokazatelj fragmentacije korisnika s obzirom na verziju sustava koju koriste. Google je popratio novi sustav novim Pixelima (Google Pixel 2 i Google Pixel 2 XL) koje je popratilo mnoštvo negativnih vijesti i problema, no i dalje su to itekako kvalitetni telefoni s možda i najboljim kamerama za fotografiranje (uključujući i iPhone Xs).
Android 9 – Pie
Očekivala su se brda i doline, pisale su se pjesme i epovi o imenu iduće verzije Androida, no Google je na tržište izbacio Android Pie. Najgluplje imenovana verzija Androida je donijela poprilično značajan redizajn sučelja, no primjetno je zadržavanje elemenata iz prethodnih verzija. Promjena nije ni blizu intenzivna kao kod Lollipopa (naspram Kitkata), no toliko ga malo ljudi za sada koristi (autor je među sretnicima koji jesu) da se pravi problemi i zrelost sustava tek trebaju pokazati.
Retro trip u jednostavnija vremena (no i klimavija za Android)
Bilo kako bilo, Android je od jednog malenog pokušaja postao lider u udjelu globalnog tržišta pametnih telefona. Naravno, same brojke uređaja koje koriste Android su toliko velike zbog niza jeftinih pametnih telefona, tableta, Smart Tv-ova, Androida, hladnjaka i štednjaka (šala mala), ali pokazuju nam i više od Googleove dominacije. Pokazuju nam to da se tehnologija s pametnih telefona ušuljala u gotovo svaki kutak naše svakodnevice i kako će biti teško objasniti mlađim generacijama kako se živjelo prije Androida.
Kakva su vaša sjećanja na prve Android telefone/uređaje koje ste koristili? Smatrate li da je Android sazrio i da je zasluženo zauzeo najveći udio? Javite nam u komentarima i na forumu.
Slični članci:
dobar članak
uglavnom sam očekivo prepisan sa mob.hr, kako obično bude, ali prijatno sam iznenađen bolje napisanim člankom
Hvala na komplimentu 😀 inače ne prepisujemo od mob.hr-a, ali izgleda da i mi i oni prepisujemo od istog izvora 😛 za ovaj smo se svakako potrudili jer volimo Android
To podebljano se nikada, ali baš nikada, nije dogodilo. Štoviše, jedna od niti vodilja BalkanGadgetsa je pronaći informaciju, pokušati napisati i širi kontekst priče, te dati neki svoj komentar na to. Možda najvažnije, uvijek navedemo izvor informacije na dnu članka (osim u autorskim člancima) tako da čitatelj može dalje istraživati ukoliko to želi. To je nažalost nešto što veliki broj medija još uvijek ne radi – a trebali bi.
možda se i varam, ali sam ugkavnom nailazio na iste naslove i textove i kod mob.hr i kod vas, i to po pravilu, prvo objave oni, a onda vimožda se i varam, ne znam, baš ću obratit pažnju nadalje