Zanimljivo je koliko se domaće tržište pametnih telefona promijenilo samo u zadnjih 4 godine. Isto tako se i svjetsko tržište dosta izmijenilo, no na nekom „višem nivou“ koji je za nas „smrtnike“ nižeg životnog standarda čak i smiješan. Kada bi upitali nekog radnog čovjeka sa poprilično niskom plaćom i hrpom kredita te četvero djece, koliko bi novaca izdvojio za svoj novi pametni telefon, teško da bi ijedna osoba sličnog profila odredila cijenu veću od petine tisuće Eura. Dok bi u bilo kojoj zapadnoj zemlji sa višim životnim standardom (ili u takvoj zemlji gdje se ugled ljudi odgleda sa materijalnim stvarima, khm khm ‘rvacka, khm) za takve novce korisnici uzeli samo svoj tercijarni mobitel, u nas se 150 Eur smatra i više nego dovoljnim za „mašinu“ koja bi trebala izgurati barem tri godine i biti jedini način kojime bi korisnik komunicirao sa svijetom.
Godine za nama
Ako se vratimo samo nekoliko godina unatrag, za takve novce su se uzimali samo najlošiji modeli kako kineskih, tako i brandiranih modela popularnih proizvođača. Danas su se stvari samo donekle promijenile. I dalje bi za takve novce mogli uzeti samo najlošiji model nekog Samsunga, LG-a ili Sony-a, no kinezi su upravo u tom cjenovnom segmentu napravili najveću revoluciju. Pojava velikog broja tvrtki koje za poprilično malo novca proizvode relativno dobre pametne telefone i nije nešto vrijedno čuđenja s obzirom da se prodaja upravo takvih telefona znatno povećala. Naravno da je nepromišljeno reći da je takva situacija sama po sebi potpuno pozitivna i da samo može i dalje gurati trend opadanja cijena VRLO KORISTIVIH pametnih telefona. Krajnji korisnik o ovakvim stvarima i ne razmišlja i smatram da zaista i nema potrebe. Svi mi volimo kada se tvrtke „kolju“ smišljajući nove načine snižavanja cijena i iskorištavanja postojećih, jer u takvim okršajima gledamo na to da nam novčanici ne izgube primjetan postotak mase. Doduše, ono što većinu korisnika odbija je skeptičnost prema niskim cijenama za što smo možda zahvalni našim djedovima i bakama (Njemačka, 70-te godine i pravilan odnos cijene i kvalitete proizvoda).
Zašto bi susjed Ante imao, a ja ne?
Sigurno se broj upita za isplativost kupovine i ulaganja novaca u kineske pametne telefone popeo do troznamenkastog broja u mom slučaju i osim u slučajevima nevoljkog odgovora, uglavnom bih preporučio nekoliko poznatijih proizvođača bez polemike. Naravno, nemoguće je izbjeći direktne usporedbe sa popularnijim modelima (jer svi mi zapravo želimo njih) vida „Može li mi baterija trajati kao na Mićinom LG-u“ ili „Je li kamera dobra kao na Ljubinom iPhoneu“. Nije za zamjeriti nijednom korisniku što koristi takve naoko primitivne usporedbe jer su novci koje bi korisnici izdvojili za pametni telefon, teško zarađeni, a njihov skepticizam itekako opravdan zbog prošlosti kineskih pametnih ljubimaca.
Nekada bilo, sada se spominjalo
Ni pet godina nije prošlo otkada sam zadnji put držao i koristio „staru gardu“ kineskih poluproizvoda. Davno, kada se za koliko toliko koristiv pametni telefon trebalo izdvojiti najmanje pola „milje maraka“, u kameno doba Android operativnog sustava, kineski su proizvođači uglavnom vrlo jeftinim trikovima privlačili kupce (koji bi nedugo nakon kupnje proklinjali sve kinesko). Taj raj za proizvođače iPhone ili Galaxy klonova nije trajao dugo s obzirom da se većina takvih uređaja kvarila vrlo brzo nakon kupovine i ostavljala trajne rane kod nezadovoljnih korisnika. No nisu klonovi bili jedini način za prevaru potencijalnih kupaca. Bilo je tu stvari poput interpoliranja rezolucije kamera (umjetni način povećanja rezolucije ilitiga MEGAPIKSELA), nuđenja izmišljenih softwareskih dodatnih mogućnosti (ako se tko sjeća „pametnih zaslona“ što mijenjaju vidljivost zavisno o položaju sunca te prilagođavaju toplinu boja) te „dvostrukih zvučnika“ od kojih bi se začudo utišao zvuk preklapanjem jednog od otvora…
A gdje smo sad?
Da ne duljim previše o tome što je bilo i koliko se bolje i lakše živjelo, pogledajmo malo trenutnu situaciju. Android je „odrastao“ te poprilično sazrio i smirio svoje strasti za što većim brojem procesorskih jezgri, gigabajta rama i ogromnim baterijama. Trenutno je to sustav koji uz stabilnost, nudi i relativno zadovoljavajuću glatkoću izvedbe (pogotovo nezahtjevnim korisnicima) te niz opcija koje nema nijedan drugi mobilni operacijski sustav. Što me najviše na prvu začudilo, je to što većina kineskih proizvođača jeftinih pametnih telefona uopće ne zadire preduboko u preinake Androida odmičući ga od smjernica koje je Google zadao. Naravno da je takvo nešto malo i lakše predvidjeti ako se zapitamo koliko radne snage i posla zahtjeva stabilna preinaka sustava za proizvođače.
Bilo kako bilo, zbog ove sretne koincidencije korisnici ne mogu ništa drugo, nego profitirati. Pomalo nevjerojatno je postalo to što se već danas može kupiti relativno dobar pametni telefon već između 50 i 100 Eura. Naravno atribut dobar nije isti za svakog korisnika, ali za većinu takvih koji pametni telefon uglavnom koriste za komunikaciju (bilo koji tip), društvene mreže i tu i tamo poneku fotografiju ili video (barem po dobrom osvjetljenju) zasigurno može zaslužiti i određen broj uređaja ispod 100 Eura.
Zaključak (wannabe)
Vrlo naivno bi bilo pomisliti da određeni proizvođači i danas ne pokušavaju prevariti korisnike lažnim izjavama i specifikacijama, marketinškim trikovima te svakojakim „karafekama“ koje samo oni poznaju. No današnji čovjek ima nešto što ni naši očevi i majke, a sigurno ne i bake i djedovi nisu imali, a to je mogućnost efektivnog i brzog informiranja. Pa tako topla srca preporučam svim korisnicima da se samo potrude informirati o iskustvima drugih ljudi pri kupovini i korištenju kineskih pametnih telefona i ako ne nađu ništa što im naročito mnogo smeta, zariskiraju te dadnu šansu i takvim modelima. Informacije se mogu pronaći na ogromnom broju stranica koje su specijalizirane za recenzije kineskih modela, no ako ste već na našoj stranici i izdržali ste sav ovaj tekst, možete pogledati i naše recenzije te unaprijed pouzdano provjeriti neke modele koji vas zanimaju (samo vas kratki klik dijeli od recenzija…samo hrabro).
Vrijedi kupiti, ja sam kupio UMI Super i stvarno je super telefon sa odlicnom baterijom, dobrim procesorom, kamera tu i tamo moze proci, displej jako dobar, sve radi kako treba i tece glatko posto ima 4 GB RAM memorije i 32 GB za pohranu.
Mobitel je sigurno bolji po performansama a i kamerama od velikog broja jeftinih pametnih telefona poznatijih brandova
Kineski i od provjerenih bendova koji su iole odgovorni po pitanju softverskih nadogradnji i opet Samo sa QC SoC-om tako da opet niste ovisni samo o OEM-u da dok “ultra jeftine” od nepoznatih bendova (ili koji se nisu pokazali) ipak treba izbjegavati. Ne slažem se da se išta korisno može kupiti kod nas za 50~100€ niti da su entry lv ili lower mid range segment našo što bih puno preporučio. Sweat spot kreće od uper mid range-a a to je kod nas još uvjek od 200€ pa na više što vani (Zapad, Istok) košta 170$. Na kraju krajeva ponekad prošlogodišnji top brand modeli sa umanjenom trenutnom cjenom umiju pobjediti i top ponudu kineza kao što je trenutno slučaj sa Samsung Galaxy S7 koji se vani može naći (nov) i ispod 400$.