Vrhovni sud SAD-a donio je važnu odluku za cijelu internetsku industriju – pružatelji internetskih usluga (ISP-ovi) ne mogu se smatrati odgovornima za piratstvo svojih korisnika, osim ako aktivno ne potiču kršenje autorskih prava. Presuda je donesena jednoglasno u korist kompanije Cox Communications, iako se dvoje sudaca nije složilo s obrazloženjem većine.
Ova odluka znači da ISP-ovi neće morati masovno isključivati korisnike optužene za piratstvo kako bi izbjegli potencijalne milijardne kazne. Da je presuda bila drugačija, kompanije bi bile prisiljene strogo nadzirati promet svojih korisnika i reagirati na svaku prijavu kršenja autorskih prava.
Slučaj Cox Communications protiv Sony Musica vuče se već godinama. Cox je 2019. bio kažnjen s čak milijardu dolara zbog piratstva, no ta kazna je kasnije poništena. Ipak, niži sud je i dalje smatrao da je kompanija odgovorna za „svjesno sudjelovanje” u kršenju autorskih prava, što je sada Vrhovni sud odbacio.
Sud je zaključio da sama činjenica da netko pruža uslugu – u ovom slučaju pristup internetu – ne znači automatsku odgovornost ako korisnici tu uslugu zloupotrebljavaju. Ključna stvar je namjera: odgovornost postoji samo ako kompanija aktivno potiče piratstvo ili je njena usluga posebno dizajnirana za takve aktivnosti.
U slučaju Coxa, sud je utvrdio da ništa od toga nije dokazano. Tvrtka nije promovirala piratstvo, niti je prilagodila svoju uslugu za takve svrhe. Naprotiv, slala je upozorenja korisnicima, privremeno gasila pristup i u nekim slučajevima trajno ukidala uslugu. Također, internet kao usluga ima brojne legitimne namjene, što dodatno ide u prilog ISP-ovima.
Zanimljivo je da se sud u odluci pozvao na stari slučaj Sony protiv Universal Studios iz 1984. godine (poznat kao Betamax slučaj), u kojem je Sony tada pobijedio jer je dokazano da njegov uređaj ima legitimne svrhe. Upravo taj presedan sada je radio protiv Sonyja.
Cox je odluku nazvao velikom pobjedom za cijelu industriju i korisnike, naglašavajući da ISP-ovi nisu „policija za autorska prava”. S druge strane, glazbena industrija, uključujući RIAA, izrazila je razočaranje i upozorila da bi ova odluka mogla oslabiti zaštitu autorskih prava.
Nisu svi suci bili potpuno zadovoljni. Sutkinja Sonia Sotomayor složila se s konačnom odlukom, ali je upozorila da je sud možda previše suzio kriterije odgovornosti. Prema njenom mišljenju, to bi moglo narušiti ravnotežu koju je zakon (DMCA) pokušao postići između zaštite autorskih prava i realnih mogućnosti ISP-ova da kontroliraju svoje mreže.
U praksi, ova presuda znači da ISP-ovi neće morati reagirati na svaku pojedinačnu prijavu piratstva niti automatski isključivati korisnike. Sud je uzeo u obzir i tehničku realnost – pružatelji interneta često ne mogu pouzdano znati tko je točno počinio kršenje, pogotovo u kućanstvima, studentskim domovima ili javnim mrežama.
Odluka bi mogla imati dugoročne posljedice jer ponovno stavlja naglasak na starije pravne standarde i otvara prostor za različita tumačenja u budućim slučajevima. Jedno je sigurno – internet provideri su ovom presudom dobili znatno više slobode, dok će se borba protiv piratstva morati voditi na drugačije načine.
