Bosna i Hercegovina se možda napokon približava ozbiljnijem obračunu s piratskim IPTV uslugama. Povod je sastanak koji je održan između Regulatorna agencija za komunikacije i predstavnika Asocijacija kablovskih operatera i distributera mrežnih usluga BiH, na kojem se, barem na papiru, razgovaralo o stvarima koje legalne operatere već godinama muče – i financijski i reputacijski.
Službeno, tema sastanka bila je primjena postojećeg regulatornog okvira za distribuciju medijskih usluga i stanje na tržištu. Neslužbeno, slon u sobi bio je piratski IPTV, koji u BiH već dugo funkcionira po principu “svi znaju da postoji, ali se rijetko što događa”.
Ima li BiH već alate ili se svodi na praznu priču?
Iz Regulatorne agencije za komunikacije poručeno je kako BiH već ima jasan i adekvatan regulatorni okvir za rad legalnih pružatelja usluga distribucije medijskih sadržaja. Drugim riječima, zakon postoji, pravila su definirana i tržište bi, barem u teoriji, trebalo biti stabilno i sigurno.
Problem je, naravno, praksa. Predstavnici AKOP-a posebno su istaknuli rast ilegalnih pružatelja usluga, ponajviše OTT servisa koji se putem interneta nude direktno korisnicima, bez dozvola, bez poreza i bez ikakve odgovornosti. Tu je i stari znanac regionalnog tržišta – card sharing, odnosno neovlaštena aktivacija kartica za ilegalnu IPTV distribuciju. Legalni operateri u toj igri nemaju šanse, jer teško je konkurirati cijeni od “par maraka mjesečno za sve kanale svijeta”.
Tko je zapravo nadležan za piratski IPTV?
Ovdje dolazimo do ključnog problema. Distribucija sadržaja putem interneta trenutačno nije regulirana na način na koji su regulirani klasični kablovski ili IPTV operateri. Agencija, formalno gledano, nema obvezu izdavati dozvole za OTT servise. S druge strane, ilegalne IPTV usluge jesu kazneno djelo, ali njihovo procesuiranje spada u nadležnost drugih institucija, a ne regulatora.
Upravo zato je na sastanku naglašena potreba da BiH, po uzoru na zemlje Europske unije, krene u koordiniranije i učinkovitije mjere protiv nezakonitih aktivnosti u ovom području. To u praksi znači bolju suradnju regulatora, policije, tužiteljstava i sudova, ali i jasniju poruku tržištu da piratstvo više nije “siva zona”.
Hoće li se išta doista promijeniti ili je riječ tek o još jednom sastanku koji će završiti u priopćenju za javnost, tek treba vidjeti. No činjenica da se piratski IPTV sve glasnije spominje na institucionalnoj razini ipak sugerira da se strpljenje legalnih operatera – a možda i države – polako bliži kraju. Ako BiH stvarno krene u borbu, to bi moglo značiti kraj zlatnog doba ilegalnih IPTV lista koje su godinama radile praktički bez ikakvog rizika.
