Razlika između Sjedinjenih Američkih Država i Europe sve se manje doima kao običan politički jaz, a sve više kao duboki strateški raskol. Dok obje strane sve snažnije guraju ideju tehnološke samodostatnosti, svemir postaje jedno od glavnih bojišta tog procesa. Najnoviji primjer dolazi iz Europske unije, gdje je europska satelitska mreža za sigurnu internetsku komunikaciju konačno počela prelaziti iz faze planiranja u stvarnost.
Prvi elementi projekta IRIS² ovih su dana stavljeni u ograničenu operativnu funkciju. Europski dužnosnici potvrdili su da države članice sada mogu započeti s korištenjem mreže, koja se sve češće opisuje kao europski odgovor na Starlink kada je riječ o satelitskom internetu.
Povjerenik EU-a za obranu i svemir Andrius Kubilius izjavio je da su IRIS² i GOVSATCOM već dostupni za ograničenu uporabu u vladine i vojne svrhe. Ukrajina je među prvim državama koje su zatražile pristup infrastrukturi, a prema Kubiliusu, uspostava komunikacijske veze trebala bi uslijediti uskoro.
IRIS², što je kratica za Infrastructure for Resilience, Interconnectivity and Security by Satellite, predstavlja projekt vrijedan 10 milijardi eura čiji je cilj do kraja desetljeća izgraditi europsku alternativu Starlinku. Planirana konstelacija obuhvaća oko 290 satelita raspoređenih u niskoj i srednjoj Zemljinoj orbiti, kombinirajući prednosti obje tehnologije. Kada sustav bude u potpunosti razvijen, trebao bi osigurati pouzdanu i sigurnu povezanost za institucije EU-a, privatni sektor i građane diljem Europe.
Paralelno s tim, program GOVSATCOM fokusiran je isključivo na šifriranu i sigurnu komunikaciju za vlade i vojne strukture. Pitanja sigurnosti i suvereniteta posljednjih su godina postala ključna u razvoju satelitskog interneta, osobito nakon optužbi da je SpaceX navodno koristio ograničene frekvencije kako bi podržao povjerljivu vojnu operaciju SAD-a.
Kubilius je pritom naglasio političku važnost projekta, istaknuvši da sve države članice sada mogu imati pristup suverenoj satelitskoj komunikaciji – izgrađenoj u Europi, upravljanoj iz Europe i pod potpunom europskom kontrolom.
Iako europski čelnici tvrde da IRIS² dugoročno može biti „bolji od Starlinka“, realnost je da se radi o projektima potpuno različitih razmjera. SpaceX, prema dostupnim planovima, cilja na globalnu mrežu od oko 15.000 satelita do 2031. godine, dok je IRIS² primarno fokusiran na europske potrebe i stratešku autonomiju.
Geopolitičke okolnosti dodatno ubrzavaju razvoj. Kubilius je priznao da se međunarodna situacija mijenja iznimno brzo, zbog čega je konzorcij koji stoji iza IRIS² pod pritiskom da skrati rokove i ubrza implementaciju. Projekt se sve više promatra kao dio šire europske strategije smanjenja ovisnosti o američkim svemirskim i komunikacijskim tehnologijama.
U isto vrijeme, Kina razvija vlastitu satelitsku „megakonstelaciju“, dok se Rusija, prema zapadnim procjenama, sve više fokusira na sposobnosti ometanja i uništavanja satelita u orbiti. U takvom okruženju, IRIS² prestaje biti samo tehnološki projekt – i postaje pitanje sigurnosti i političke neovisnosti Europe.
