Velike tvrtke posljednjih godina ulažu goleme iznose u umjetnu inteligenciju, uz obećanja o većoj učinkovitosti, nižim troškovima i rastu prihoda. No novo veliko istraživanje sugerira da se ta obećanja zasad uglavnom ne ostvaruju.
Konzultantska kuća Deloitte objavila je izvješće State of AI in the Enterprise, temeljeno na odgovorima tisuća organizacija diljem svijeta. Rezultati su prilično prizemni: iako gotovo tri četvrtine tvrtki vjeruje da će im AI pomoći povećati prihode, samo oko 20 posto kaže da se to već dogodilo. Čak i kod smanjenja troškova, koje se često navodi kao „sigurna korist“, konkretne rezultate vidi tek 40 posto ispitanih.
Drugim riječima, većina tvrtki ulaže u AI bez jasnog financijskog povrata.
Deloitte navodi da većina organizacija trenutno vidi korist ponajviše u povećanju produktivnosti – primjerice, bržem pisanju, analizi podataka ili automatizaciji jednostavnih zadataka. No produktivnost sama po sebi ne znači nužno veću zaradu. U mnogim slučajevima ona se ne odražava na prihode ni na dobit, barem ne mjerljivo.
Unatoč tome, ton izvješća ostaje optimističan. Deloitte tvrdi da se umjetna inteligencija nalazi „na rubu velikog proboja“ te da će pravi učinci tek doći. Takve tvrdnje, međutim, sve češće zvuče kao obećanja koja se stalno pomiču u budućnost, bez čvrstih dokaza u sadašnjosti.
Zanimljivo je i to da tvrtke ne smanjuju ulaganja, čak ni uz slabe rezultate. Oko 60 posto ispitanih organizacija danas omogućuje zaposlenicima pristup službenim AI alatima, što je znatan porast u odnosu na prošlu godinu. No manje od 60 posto tih zaposlenika koristi AI redovito u svakodnevnom radu, što upućuje na to da tehnologija još uvijek nema jasno definiranu, stvarnu ulogu u mnogim poslovima.
Izvješće dodatno potiče zabrinutost oko radnih mjesta. Više od trećine tvrtki očekuje da će već ove godine barem 10 posto poslova biti potpuno automatizirano. U razdoblju od tri godine, čak 82 posto organizacija očekuje sličnu razinu automatizacije. Istodobno, velika većina poslodavaca još nije prilagodila opise poslova ni način rada tim promjenama, što sugerira da se automatizacija najavljuje brže nego što se sustavno planira.
Ni stav zaposlenika nije jednoznačno pozitivan. Mali dio radnika aktivno traži načine kako koristiti AI, većina je suzdržano otvorena, dok značajan dio koristi alate nevoljko ili im uopće ne vjeruje.
Sve to zajedno stvara prilično kontradiktornu sliku. S jedne strane, umjetna inteligencija se agresivno gura kao ključna tehnologija budućnosti. S druge strane, ni nakon godina ulaganja većina tvrtki ne može pokazati jasne financijske koristi.
Za sada se čini da je AI prije svega velika oklada na budućnost – uz nadu da će se opravdati prije nego što troškovi, očekivanja i automatizacija počnu stvarati ozbiljnije probleme nego koristi.
