Dansko predsjedništvo Vijeća Europske unije ponovno je stavilo u fokus kontroverzni zakon poznat kao Chat Control. Riječ je o prijedlogu službenog naziva „Uredba o sprječavanju i borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece“, koji se na razini EU raspravlja već od svibnja 2022. godine. Iako se cilj – suzbijanje širenja materijala dječje pornografije na internetu – na prvu čini plemenitim i opravdanim, metode koje Bruxelles i sada danska premijerka Mette Frederiksen guraju izazivaju ozbiljne zabrinutosti. Naime, zakon bi obvezao popularne aplikacije za dopisivanje, poput WhatsAppa, Signala i Telegrama, da skeniraju sav korisnički sadržaj – poruke, slike i videozapise – pa čak i one koji su zaštićeni end-to-end enkripcijom.
Mehanizam kojim se to želi provesti poznat je kao client-side scanning, odnosno skeniranje sadržaja izravno na uređaju korisnika prije nego što bude šifriran. Za one koji nisu tehnički potkovani, to praktično znači otvaranje trajnog „stražnjeg ulaza“ u svaku privatnu komunikaciju. Drugim riječima, država bi dobila mogućnost „čitati vaša pisma prije nego što zalijepite omotnicu“. Brojni stručnjaci i organizacije za zaštitu digitalnih prava upozoravaju da se time krše temeljna prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka zajamčena Poveljom EU o temeljnim pravima, konkretno člancima 7. i 8.
Frederiksen je ovaj prijedlog postavila kao prioritet danskog predsjedništva, s ciljem da se zakon usvoji do sredine listopada. Do sada ga, prema dostupnim informacijama, podržava 19 država članica, dok Njemačka još vaga svoju odluku. Ako Berlin pristane, osigurao bi se tzv. kvalificirani konsenzus, što znači da bi zakon mogao proći već u listopadu.
Problem je što bi se uspostavom takvog sustava stvorila infrastruktura masovnog nadzora koja se, jednom kada postoji, lako može proširiti i na druge vrste sadržaja – od političkih stavova do „neprimjerenih“ šala na internetu. Strahovi da bi ovaj zakon mogao postati oruđe za gušenje slobode izražavanja nisu neutemeljeni, pogotovo u kontekstu sve agresivnijih EU politika vezanih uz moderiranje sadržaja na internetu, poput Digital Services Acta.
Osim pravnih i etičkih posljedica, postoji i sigurnosni rizik. Ugradnjom ovakvog sustava u sve uređaje, ne bi samo države imale pristup privatnim podacima – otvorio bi se i prostor da ga zloupotrijebe hakeri ili neprijateljske sile. Kritičari ističu i da bi učinkovitost zakona ionako bila upitna, jer ozbiljni kriminalci često koriste zatvorene, neregulirane komunikacijske kanale.
Brojne organizacije za zaštitu privatnosti, uključujući Electronic Frontier Foundation, upozorile su da bi usvajanje Chat Controla u EU poslalo loš signal svijetu, normaliziralo nadzor i osnažilo autoritarne režime da traže isto od svojih građana. Neke aplikacije, poput Signala, već su najavile da bi se radije povukle s europskog tržišta nego da implementiraju ovakav sustav. To bi pak moglo naštetiti europskom digitalnom tržištu i potaknuti korisnike da prijeđu na nesigurnije alternative.
Zakon, u obliku u kojem je sada, ima vrlo malo jasnih prednosti, dok su negativne posljedice brojne i duboke – od narušavanja privatnosti i sigurnosti, preko urušavanja povjerenja u digitalne servise, do ugrožavanja same ideje slobodne i demokratske Europe. Borba protiv seksualnog zlostavljanja djece nedvojbeno je važna, ali postoje i drugi načini: ciljane istrage, međunarodna suradnja i strože kazne za počinitelje. Umjesto da uruši temeljne slobode svih građana, EU bi trebala jačati alate koji pogađaju kriminalce, a ne svakodnevne korisnike.
Usvajanje Chat Controla do listopada izgledno je samo ako Njemačka popusti pritisku Danske i Bruxellesa. Ako to učini, EU će napraviti povijesnu pogrešku i otvoriti vrata jednom od najopasnijih oblika digitalnog nadzora ikada viđenih na europskom tlu.
