Tržište kriptovaluta daleko je od zastarjelog, no postalo je znatno skuplje. Era lakih zarada putem Bitcoin rudarenja očigledno je završila, a industriju je zamijenila nemilosrdna konkurencija u kojoj mogu opstati samo najefikasniji i najresursniji igrači. Bitcoin rudarenje, nekoć viđeno kao digitalna zlatna groznica, suočava se s novom stvarnošću u 2025. godini: za mnoge rudare, trošak proizvodnje jednog Bitcoina sada premašuje njegovu tržišnu vrijednost za znatnu razliku. Prema najnovijim podacima CoinSharesa, prosječni ukupni trošak za javno kotirane rudare da proizvedu jedan Bitcoin doseže čak 137.000 dolara, dok se cijena na tržištu zadržava oko 95.000 dolara, što znači da mnogi rudare s gubicima.
Taj iznos uključuje troškove električne energije, ulaganja u specijalizirani hardver i stalne operativne troškove. Ovakav razvoj situacije nije iznenađenje jer je Bitcoin protokol još od samog početka zamišljen tako da rudarenje postaje sve teže kako se broj dostupnih coina smanjuje. Kako bi se pronašao novi Bitcoin, potrebna je sve snažnija i energetski zahtjevnija oprema. Električna energija pritom postaje ključan faktor, a cijene značajno variraju diljem svijeta. U Iranu, primjerice, još je moguće iskopati jedan Bitcoin za svega 1.324 dolara, zahvaljujući iznimno niskim cijenama struje. Suprotno tome, rudari u Irskoj suočavaju se s troškovima većim od 321.000 dolara po Bitcoinu.
Ova golema razlika u cijeni struje mijenja globalni pejzaž rudarenja. Dok Azija i dalje nudi profitabilne uvjete u više od 20 zemalja, rudari diljem Europe suočavaju se s troškovima koji su i do pet puta veći od vrijednosti proizvedenog Bitcoina. Mnogi rudari zbog toga sele svoje operacije u regije s jeftinijom i dostupnijom energijom. S druge strane, SAD ostaje važno rudarsko središte, ali ne i pogodno tlo za samostalne rudare, koji samo za struju u prosjeku plaćaju više od 107.000 dolara po Bitcoinu, bez uračunatih dodatnih troškova.
Za manje rudarske operatere i entuzijaste, budućnost izgleda tmurno. Dani kada je solidna investicija u grafičke kartice donosila redovite prihode sada su iza nas. Potrebna razina efikasnosti i skala poslovanja danas je dostižna gotovo isključivo velikim kompanijama s ozbiljnim kapitalom. Kao odgovor na ove izazove, brojne rudarske tvrtke prilagođavaju poslovne modele. Neke preusmjeravaju svoju računalnu infrastrukturu prema alternativnim primjenama poput hostanja umjetne inteligencije i zahtjevnih računalnih zadataka. Na taj način ostaju financijski održive čak i kada rudarenje nije isplativo, zadržavajući mogućnost povratka u rudarenje ukoliko se tržišni uvjeti poprave.
