Xiaomijev HyperOS predstavljen je najesen 2023. godine kao zamjena MIUI-u. Nova verzija Xiaomijevog korisničkog interfejsa već je doživjela dva izdanja, a najnoviji Xiaomi, Redmi i Poco uređaji već koriste HyperOS 2 baziran na Androidu 15. Iako obiluje mnoštvom korisnih funkcija, HyperOS obiluje i reklamama i opterećen je bloatwareom, što je veoma iritantno za korisnike.

Međutim, možete poduzeti nekoliko jednostavnih koraka da optimizirate HyperOS uklanjanjem neželjenih reklama i bloatwarea. Portal GizChina prenosi vodič kako da to učinite.

KORAK 1 – UKLANJANJE REKLAMA IZ HYPEROS-A

1. Uklanjanje sistemskih reklama

Otvorite Settings/Postavke na vašem uređaju.

Idite na Postavke privatnosti/Privacy Settings: Skrolajte dolje do opcije Fingerprints, face data, and screen lock/Otisci prstiju, podaci lica i zaključavanje ekrana i dodirnite je.

Isključite učešće u programima:

• Idite na Privacy/Privatnost i deaktivirajte User Experience Program/Program korisničkog iskustva.
• Isključite Usage and diagnostics/Korištenje i dijagnostika.
• Onemogućite Personalized Ads/Personalizovane reklame.

Isključite dozvole za reklamne servise:

• Vratite se na Fingerprints, face data, and screen lock/Otisci prstiju, podaci lica i zaključavanje ekrana.
• Dodirnite Authorization and revocation/Autorizacija i povlačenje dozvola.
• Onemogućite System Daemon i msa (MIUI System Ads).

2. Uklanjanje reklama iz sistemskih aplikacija

Reklame su ugrađene u mnoge unaprijed instalirane sistemske aplikacije, uključujući Security, Music, Mi Browser, File Manager, Themes i Downloads. Da ih uklonite:

• Otvorite željenu sistemsku aplikaciju.
• Uđite u njene postavke.
• Isključite opciju Show ads ili Recommendations/Prikazuj reklame ili Preporuke.

3. Uklanjanje reklama iz ladice aplikacija

• Otvorite App Drawer/ladicu aplikacija.
• Dodirnite ikonicu zupčanika u gornjem desnom uglu.
• Isključite opciju App Recommendations/Preporuke aplikacija.

KORAK 2- ISKLJUČITE WALLPAPER CAROUSEL

Wallpaper Carousel često prikazuje neželjene reklame i može dodatno trošiti bateriju Vašeg uređaja. Da ga isključite:

• Otvorite Settings/Postavke.
• Idite na Applications/Aplikacije -> Manage Applications/Upravljanje aplikacijama.
• Dodirnite meni s tri tačke u gornjem desnom uglu i odaberite View all apps/Prikaži sve aplikacije.
• Potražite Wallpaper Carousel.
• Odaberite ga i kliknite Uninstall ili Disable/Deinstaliraj ili Onemogući aplikaciju.

KORAK 3: ISKLJUČITE REKLAME IZ SIGURNOSNOG SKENIRANJA

Aplikacija Security/Sigurnost u HyperOS-u sadrži funkciju skeniranja aplikacija prije instalacije, ali također prikazuje reklame.

• Otvorite Security/Sigurnost aplikaciju.
• Uđite u postavke aplikacije.
• Odaberite Security scan/Sigurnosno skeniranje i isključite opciju Scan before installation/Skeniraj prije instalacije.

KORAK 4: ISKLJUČITE OBAVIJESTI NEŽELJENIH APLIKACIJA

Nepotrebne notifikacije mogu biti dosadne i ometajuće. Da ih isključite:

• Otvorite App Info/Informacija o aplikaciji stranicu za aplikaciju čije notifikacije želite prilagoditi.
• Dodirnite Notifications/Notifikacije.
• Potpuno ih isključite ili onemogućite određene vrste notifikacija prema svojoj želji.

KORAK 5: UKLANJANJE BLOATWAREA IZ HYPEROS-A

Bloatware se odnosi na unaprijed instalirane aplikacije koje možda ne koristite niti su Vam potrebne. Njihovo uklanjanje može osloboditi memoriju, poboljšati trajanje baterije i povećati performanse uređaja.

1. Osnovna metoda uklanjanja aplikacija

• Otvorite App Drawer/ladicu aplikacija.
• Dodirnite i zadržite aplikaciju koju želite ukloniti.
• Kliknite na ikonicu minusa i odaberite Remove/Ukloni.

Alternativno:

• Idite na Settings/Postavke -> Apps/Aplikacije -> Manage apps/Upravljanje aplikacijama.
• Odaberite aplikaciju koju želite ukloniti i dodirnite Uninstall/Deinstaliraj.

2. Napredna metoda za iskusne korisnike

Za aplikacije koje ne mogu biti uklonjene standardnim metodama, možete koristiti alat poput Universal Android Debloater. Ovaj alat omogućava naprednim korisnicima uklanjanje sistemskih paketa, ali budite oprezni i ne brišite ključne sistemske aplikacije kako ne biste ugrozili funkcionalnost uređaja.

VAŽNO: Izbjegavajte uklanjanje osnovnih aplikacija povezanih sa radom sistema ili onih koje sadrže Vaše lične podatke.

VIA

Objava VODIČ: Kako da uklonite reklame i bloatware na HyperOS-u pojavila se prvi puta na Bajtbox.

iPhonei imaju tonu skrivenih mogućnosti, trikova, prečaca i načina da nešto uradite brže, bolje ili lakše. Ovoga puta, pronašli smo nove trikove pa ako imate iPhone, ovo sigurno niste znali da može! Riješit ćemo vam slanje slika i videa, brisanje poruka pa čak i nešto za bolju bateriju.

Objava Ako imate iPhone, OVO SIGURNO NISTE ZNALI DA MOŽE! (VIDEO) pojavila se prvi puta na Bajtbox.

Do sada spomenute tipove podataka koristili smo kako bi spremili pojedinačne vrijednosti unutar varijable. Ali ako postoji potreba da se u jednu varijablu spremi više vrijednosti istog tipa koristiti ćemo jednodimenzionalne nizove.

Niz je najjednostavnija struktura podataka koja nam omogućava pohranu istovrsnih podataka u jednu varijablu. Sve vrijednosti su spremljene u jedinstveni memorijski blok. Svaka vrijednost unutar niza ima svoj redni broj, odnosno indeks. Početni indeks uvijek je 0.

Deklaracija niza se uvijek radi na sljedeći način. Navedemo tip niza (int, float, char itd.), njegov naziv i veličinu. Navesti ćemo jedan primjer deklaracije niza sa inicijalizacijom istog.

int niz[3] = { 1, 5, 7 };

Pristup elementima niza se obavlja putem indeksa ili pozicije elementa navedenog unutar uglastih zagrada. Nad članovima niza možemo raditi sve operacije kao i na samim varijablama, te također sam niz možemo sortirati.

#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja
using namespace std;

void main()
{
	int niz[3]; // deklaracija niza


	for (int i = 0; i < 3; i++)
	{
		cout << "Unesite " << i + 1 << "član niza." << endl;
		cin >> niz[i]; //Unos elementa na indeksu i
	}

	//Ispis članova niza

	for (int i = 0; i < 3; i++)
	{
		cout << niz[i]; //Ispis člana niza na indeksu i
	}
}

Nizovi se kao takvi mogu prosljeđivati kao varijable u funkciji. Ukoliko želimo unutar funkcije navesti da je parametar koji prima niz, dovoljno je dodati uglate zagrade

Int zbrojiElemente(int[], int);

Ovo je sve za ovu lekciju. Za sva pitanja koja imate možete pisati u našu redakciju na info@bajtbox.com. Osim nas, Internet, Google i ChatGPT su vaši prijatelji u učenju programiranja. Do idućeg čitanja.

Davor Škobić

Objava Mala i besplatna škola programskog jezika C++ (Nizovi) pojavila se prvi puta na Bajtbox.

Sav sadržaj programskog jezika C++ koji smo do sada prošli ima nekog smisla. Dao vam je osnove da napišete svoj program, sa koliko god kompleksnom logikom. Zamislite koliko jedno programsko rješenje ima linija koda. Možda ćete dobiti sliku o tome ako pročitate ovaj članak https://interestingengineering.com/lists/whats-the-biggest-software-package-by-lines-of-code . Radi se o milijunima redaka koda u jednom softverskom rješenju. To su sve rješenja koja mi svakodnevno koristimo.

No kako sav taj programski kod organizirati? Kako napisati program, cijeli u main funkciji? Gdje je tu red i organizacija? Prva stvar kada je u pitanju organizacija koda koju možete koristiti su funkcije. Funkcija predstavlja modularni dio programa koji izvršava određeni zadatak. Funkcije možemo podijeliti na korisničke i ugrađene. Korisničke su one koje smo mi pisali, a ugrađene su one koje smo uzeli od drugih korištenjem njihovih biblioteka (libraries). Na primjeru ćemo vidjeti što je to funkcija i od čega se sastoji.

#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja
using namespace std;

int zbroji(int, int); //deklaracije funkcije


void main()
{
	int a, b; // deklariramo varijable
	cout << "Unesite prvi broj:" << endl;
	cin >> a;
	cout << "Unesite drugi broj:" << endl;
	cin >> b;

	int d;

	d = zbroji(a, b); // pozivanje funkcije, prosljeđivanje parametara, spremanje rezultata u varijablu
	
	cout << "Zbroj dva broj je " << d << endl;
}

int zbroji(int prviBroj, int drugiBroj) // definicija funkcije
{
	int zbroj = prviBroj + drugiBroj;

	return zbroj;
}

Prva nova stvar koju vidimo je:

	int zbroji(int, int); //deklaracije funkcije

Deklaracija funkcije počinje sa definicijom povratnog tipa podataka. U ovom slučaju mi znamo da će ova funkcija uvijek vraćati int, tj. cijeli broj. Njen naziv je zbroji. Ova funkcija ima dva ulazna parametra, to jest u nju možemo proslijediti dvije varijable za uporabu. Funkcija će primiti samo dva parametra tipa int.

Unutar main funkcije je nam manje-više sve poznato do ovog dijela:

	d = zbroji(a, b);

U tom dijelu pozivamo funkciju zbroji koju smo ranije deklarirali i u nju prosljeđujemo dvije popunjene varijable. Rezultat funkcije će se spremiti unutar varijable d.

Sama definicija funkcije je opisana u ovom dijelu.

int zbroji(int prviBroj, int drugiBroj) // definicija funkcije
{
		int zbroj = prviBroj + drugiBroj;

		return zbroj;
}

Tu definiramo njene operacije i to što će ona raditi sa varijablama koje primi. U ovom našem slučaju funkcija zbraja dva cijela broja i vraća rezultat. Taj rezultat se vraća u već opisano mjesto pozivanja, sprema u posebnu varijablu te nakon toga ispisuje.

Postavlja se pitanje moramo li sve funkcije koje trebamo sami pisati? Možemo li iskoristiti nešto što je već netko drugi napisao? Tu dolazimo do biblioteka, koje sadrže nama potrebne funkcije. Najbolje ćemo opet vidjeti na primjeru.

#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja
#include<cmath> //ukljucujemo biblioteku za matematičke operacije
using namespace std;

void main()
{
	int a; // deklariramo varijable
	cout << "Unesite broj:" << endl;
	cin >> a;

	cout << "Korijen broja je " << sqrt(a) << endl; //poziv funkcije za korijen
	cout << "Kvadrat broje je " << pow(a, 2) << endl; //poziv funkcije za potenciranje

}

U ovom primjeru smo uključili biblioteku cmath. Ona u sebi sadrži brojne funkcije koje nam mogu pomoći za razne matematiče operacije. U kodu možete vidjeti kako smo izračunali korijen unesenog broja i njegovu drugu potenciju.

Na taj način možete uključiti mnoge druge biblioteke koje možete koristiti za svoje programe.

Ovo je sve za ovu lekciju. Naučili ste što su funkcije i vidjeli neke primjere upotrebe. Za sva pitanja koja imate možete pisati u našu redakciju na info@bajtbox.com. Osim nas, Internet, Google i ChatGPT su vaši prijatelji u učenju programiranja. Do idućeg čitanja.

Davor Škobić

Objava Mala i besplatna škola programskog jezika C++ (Funkcije) pojavila se prvi puta na Bajtbox.

Kako smo u prethodnom tekstu pojasnili, određene dijelove koda, to jest programa možemo uvjetno izvršavati ako to želimo sa if-else i switch naredbama. No što ako trebamo neki dio svog programa ponoviti više puta dok se ne ispuni neki uvjet? Tu koristimo naredbe ponavljanja. Pazite da uvijek imate uvjet prekida naredbe ponavljanja, jer ako se naredba ponavljanja ne može prekinuti ulazite u beskonačnu petlju. To je dio programa koji se beskonačno ponavlja sve dok ne prekinete program.

Naredbe ponavljanja su:

• While
• For
• Do-while

Prvo ćemo objasniti while petlju. Ta petlja se izvršava dok je neki uvjet ispunjen. Također, ona se pokreće samo onda ako je taj uvjet pri prvom njenom pokretanju zadovoljen. Ako uvjet nije zadovoljen neće se ni ući u petlju. Najbolje ćemo to vidjeti na primjeru.

#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja
using namespace std;

void main()
{
	int a; // deklariramo varijable
	cout << "Unesite vrijednost varijable:" << endl;
	cin >> a;

	while (a > 5)
	{
		cout << "a ima vrijednost " << a << endl;

		a--;
	}

}

U iznad navedenom primjeru deklariramo cjelobrojnu varijablu i tražimo od korisnika unos vrijednosti. Ukoliko korisnik unese vrijednost veću od 5, ući će se u dio koda u while petlji (bloku), te će se ispisivati vrijednost varijable a i svakom iteracijom petlje ista varijabla a će se smanjivati. Iteracije while petlje će se ponavljati sve dok a bude veće od 5. Čim varijabla a dođe do vrijednosti 5 ili manje, program će izaći iz tog dijela, to jest iz te petlje i nastaviti dalje s izvršavanjem.

Dosta slična petlja je i do-while. Jedina njena razlika je u tome što se prva iteracija petlje ponavlja bez obzira na ispunjenje uvjeta. Ona će prvi put odraditi zadatak, a onda će provjerom uvjeta na kraju petlje odlučiti hoće li ići u daljnje iteracije. Ispod imamo primjer.

#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja
using namespace std;

void main()
{
	int a; // deklariramo varijable
	cout << "Unesite vrijednost varijable:" << endl;
	cin >> a;

	do 
	{
		cout << "a ima vrijednost " << a << endl;

		a--;
	} while (a > 5);

}

Petlja za koju možemo reći da je najpoznatija i najviše se koristi je for petlja. Ona radi na principu kao i while petlja, ali uvjete koju u nju postavljate su kompleksniji. U prvom dijelu uvjeta postavljate brojač koji stavljate na početnu vrijednost. U drugom dijelu uvjeta stavljate do koje granice se brojač može povećavati ili smanjivati, te će u tom trenutku doći do prekida petlje. U trećem dijelu uvjeta podešavate sa svakom iteracijom za koliko ćete povećati ili smanjiti brojač. Najbolje ćemo vidjeti primjerom.

#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja
using namespace std;

void main()
{
	int a; // deklariramo varijable
	cout << "Unesite vrijednost varijable:" << endl;
	cin >> a;

	for (int i = 0; i < 10; i++)
	{
		if (a % 2 == 0) {
			cout << "Trenutna vrijednost varijable a je " << a << ", ista je djeljiva sa 2." << endl;
		}

		a++;
	}

}

U ovom programu smo inicijalizirali cjelobrojnu varijablu. Određenu operaciju koja provjerava je li vrijednost varijable a parna, te istu povećava smo stavili unutar for petlje. For petlja ima brojač i, koji će se svakom iteracijom povećavati za 1 (i++). Petlja će se ponavljati sve dok je i manje od 10.

Dodatno što možemo napraviti u svakoj od ovih petlji je dodati ključnu riječ break. Recimo da želimo prekinuti izvršavanje petlje kad se izvrši uvjet koji mi postavimo. Na primjer, možemo u prethodnom kodu reći ako vrijednost varijable a ikada bude veća od 100, prekini izvršavanje petlje. To bi izgledalo ovako.

#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja
using namespace std;

void main()
{
	int a; // deklariramo varijable
	cout << "Unesite vrijednost varijable:" << endl;
	cin >> a;

	for (int i = 0; i < 10; i++)
	{
		if (a > 100) {
			break;
		}

		if (a % 2 == 0) {
			cout << "Trenutna vrijednost varijable a je " << a << ", ista je djeljiva sa 2." << endl;
		}

		a++;
	}

}

Ovo je sve za ovu lekciju. Naučili ste što su operacije ponavljanja i vidjeli neke primjere upotrebe. Za sva pitanja koja imate možete pisati u našu redakciju na info@bajtbox.com. Osim nas, Internet, Google i ChatGPT su vaši prijatelji u učenju programiranja. Do idućeg čitanja.

Davor Škobić

Objava Mala i besplatna škola programskog jezika C++ (Naredbe ponavljanja) pojavila se prvi puta na Bajtbox.

Do sada smo naučili kako računalu zadati jednostavne zadatke korištenjem varijabli i operatora. To znanje ćemo upotpuniti naredbama izbora.

Svaki program napisan u C++ odvija se u slijedu. Ukoliko želimo promijeniti tijek programa ovisno od određenog uvjeta koristimo naredbe izbora:

• If
• If-else
• Switch

Rezultat svakog uvjeta mora biti true/false, tj. je li uvjet ispunjen ili nije. Navesti ćemo jedan primjer korištenja if naredbe, gdje se njenim ispunjenjem izvršava jedan dio koda, a alternativno se izvršava drugi dio koda.

#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja
using namespace std;

void main()
{
	int a; // deklariramo varijable
	cout << "Unesite vrijednost varijable:" << endl;
	cin >> a;

	if (a > 0) //relacijski i logički operator, naredba izbora
	{
		cout << "Broj je veći od 0" << endl;
	}
	else if(a < 0)
	{
		cout << "Broj je manji od 0" << endl;
	}
	else {
		cout << "Broj je 0" << endl;
	}

}

U iznad vidljivom primjeru, ovisno od unesene vrijednosti u varijablu se odvija tok programa. Pokušajte pokrenuti program unutar Visual Studio, te pratite njegovo izvršavanje.

Primjećujete da se izvorni kod koji pišemo dijeli u blokove. Ti blokovi započinju i završavaju vitičastim zagradama { }. Main funkcija je jedan blok koda, a unutar njega imamo više manjih neovisnih blokova u izvršenju, također omeđenih vitičastim zagradama. Ovisno o ispunjenju uvjeta u if izrazu, izvršava se drugi dio koda.

Također, unutar jednog bloka moguće je ugnijezditi više blokova koda, tj. više uvjete. Navest ćemo jedan primjer.

#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja
using namespace std;

void main()
{
	int a; // deklariramo varijable
	cout << "Unesite vrijednost varijable:" << endl;
	cin >> a;

	if (a > 0) //relacijski i logički operator, naredba izbora
	{
		cout << "Broj je veći od 0" << endl;
		
		if (a >= 10) {

			cout << "Broj ima 2 i više znamenki" << endl;
		}
	}
	else if(a < 0)
	{
		cout << "Broj je manji od 0" << endl;
	}
	else {
		cout << "Broj je 0" << endl;
	}

}

Također značajan operator izbora je naredba switch. Umjesto da navodite više if izraza, možete na jednostavniji način napraviti neku operaciju izbora.

#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja
using namespace std;

void main()
{
	int a; // deklariramo varijable
	cout << "Unesite vrijednost varijable:" << endl;
	cin >> a;

	switch (a)
	{

	case 5: cout << "Odlican"; break;
	case 4: cout << "Vrlo dobar"; break;
	case 3: cout << "Dobar"; break;
	case 2: cout << "Dovoljan"; break;
	default: cout << "Nedovoljan";
	}

}

U programu navedenom iznad unosimo ocjenu. Za svaku ocjenu program izbacuje tekstualni opis te ocjene. Unosom bilo koje vrijednosti koja nije eksplicitno nabrojana, izvršava se default dio.

To bi bilo sve za ovu lekciju. Naučili ste što su operacije izbora i vidjeli neke primjere upotrebe. Za sva pitanja koja imate možete pisati u našu redakciju na info@bajtbox.com. Osim nas, Internet, Google i ChatGPT su vaši prijatelji u učenju programiranja. Do idućeg čitanja.

Davor Škobić

Objava Mala i besplatna škola programskog jezika C++ (Naredbe izbora) pojavila se prvi puta na Bajtbox.

Nakon 2 prethodna članka iz naše serije o C++ programskom jeziku (prethodni dijelovi) vrijeme je da naučimo što sve možemo napraviti sa našim varijablama. Svaki tip podatka koji postoji u C++ sadrži set dozvoljenih operacija. Za implementaciju tih operacija koristimo operatore.

U tablici ispod možete vidjeti set aritmetičkih operatora dozvoljenih nad brojevnim i znakovnim tipovima podataka.

Možete pokrenuti ispod navedeni primjer programa kako bi vidjeli način funkcioniranja navedenih operatora.

#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja

using namespace std;

void main()

{

             int a, b; // deklariramo varijable

             a = 10, b = 2; // operator dodjele

             cout << a + b << endl; //operator zbrajanja

             cout << a - b << endl; //operator oduzimanja

             cout << a * b << endl; //operator množenja

             cout << a / b << endl; //operator dijeljenja

             cout << a % b << endl; //modulo operator

             a += 2; // operator uvećanja

             cout << a << endl;

             a -= 1; // operator umanjenja

             cout << a << endl;

}

Osim aritmetičkih operatora imamo i relacijske operatore. Iste koristimo za usporedbu vrijednosti. Rezultat svake usporedbe je tipa bool, tj. može biti samo true ili false.

Ukoliko želimo uvezati više relacijskih operatora u kompliciraniji logički izraz, koristimo logičke operatora. Ispod su navedeni logički operatori

Slijedi primjer uporabe logičkih i relacijskih operatora.

#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja

using namespace std;

void main()

{

                                      int a, b; // deklariramo varijable

                                      a = 10, b = 2; // operator dodjele

                                      if (a > b && a > 5) //relacijski i logički operator

                                      {

                                       cout << "Uvjet zadovoljen" << endl;

                                      }

                                      else

                                      {

                                       cout << "Uvjet nije zadovoljen" << endl;

                                      }

}

Za kraj ovog članka, navodimo još jednu bitnu stvar, a to je redoslijed operacija koji morate poštovati, to jeste na njega morate paziti kod pisanja svojih logičkih izraza.

Ovo je sve za ovu lekciju. Naučili ste što su operatori i vidjeli neke primjere upotrebe. Za sva pitanja koja imate možete pisati u našu redakciju na info@bajtbox.com. Osim nas, Internet, Google i ChatGPT su vaši prijatelji u učenju programiranja. Do idućeg čitanja.

Davor Škobić

Objava Mala i besplatna škola programskog jezika C++ (C++ operatori i izrazi) pojavila se prvi puta na Bajtbox.

Ako ste čitali prethodni članak (https://www.bajtbox.com/mala-i-besplatna-skola-programskog-jezika-c-prvi-dio/), tj. prvi dio našeg serijala, primijetili ste osnovni model računala, Von Neummann model računala. Spominju se pojmovi kao što su ulazne i izlazne jedinice, te memorija računala. Te ulazne jedinice (naši unosi) spremaju se u memoriju, te nakon obrade imamo neke rezultate, to jest izlazne jedinice. Iste dijelimo u nekoliko kategorija, ili tipova podataka, a koristimo ih u našem programu u obliku varijabli. To će biti tema ovog dijela serijala.

Kroz formalno obrazovanje matematika je dio nastavnog plana i programa. Kroz osnovnu školu učimo razne skupove brojeva i brojevne sustave. Čovjek razmišlja i radi u dekadskom brojevnom sustavu, gdje imamo brojeve od 0 do 9 i tako računamo. Digitalna računala imaju 2 stanja; 0 i 1. Njihov sustav se naziva binarni (dva broja, odnosno bi), ali u interakciji čovjek – računar imamo potpunu slobodu korištenja dekadskog brojevnog sustava. Svi podaci se spremaju u memoriji kao niz vrijednosti 0 i 1 koji uz određene logičke operacije čine podatak. Tako na primjer broj 10 (deset) u memoriji bi bio niz pobuđenih memorijskih elemenata u binarnom zapisu 1010. Logiku binarnog brojčanog sustava, te konverziju između dekadskog i binarnog sustava možete pronaći na https://www.rapidtables.com/convert/number/decimal-to-binary.html?x=10 .

U programskom jeziku C++ imamo više tipova za različite skupove brojeva:

• int – označava skup cijelih brojeva Z, zajedno sa standardnim operacijama
• char – skup C, označava skup svih ASCII znakova

(https://en.cppreference.com/w/cpp/language/ascii)

• float, double – označava skup realnih brojeva R, zajedno sa standardnim operacijama
• bool – skup B, obuhvaća dvije moguće vrijednosti; true ili false

Tu dolazimo do naših ulaza i izlaza iz programa, to jest, varijabli. Jednostavni objekti koji pamte vrijednost ulaza, obrade i izlaza u memoriji se nazivaju varijable. U programskom jeziku C++ bitno je, kod kreiranja varijable, dati instrukciju o kojem tipu podatka se radi. Takve jezike nazivamo „strongly-typed“. U radu sa C++ uvijek je važno navesti tip podataka, bar osnovni. Od toga nam ovise operacije koje možemo vršiti nad podatkom, odnosno u konačnici što sve možemo napraviti sa njim.

Ako želimo deklarirati varijablu u našem programu moramo poštovati sljedeću strukturu:

tip_podatka identifikator;

Na mjesto „tip_podatka“ unosimo željeni tip podataka, a na mjesto „identifikator“ unosimo željeni naziv varijable. Ukoliko želimo odmah dodijeliti vrijednost toj varijabli, to možemo uraditi inicijalizacijom iste na sljedeći način:

tip_podatka identifikator = vrijednost;

Unesena vrijednost mora biti sukladna tipu podatka, inače nam program neće raditi. Ispod ćemo navesti jedan primjer programa sa deklariranom i inicijaliziranom varijablom, koja je cijeli broj. Svrha primjera je da pokaže jedan potpuno ispravan program čija jedina funkcija je inicijalizacija vrijednosti.

void main()
{
int a = 3;
}

Sada se vjerojatno pitate, pa dobro koji je smisao ovog programa, kako da uradim nešto s podacima? Kako da korisnik u skladu sa svojim željama unosi vrijednosti koje će program obraditi i dati rezultat?

Za pisanje takvog programa iskoristiti ćemo postojeću C++ biblioteku „iostream“. Ista nam omogućuje upis sadržaja sa tipkovnice, te ispis na zaslon računala. Ispod se nalazi program sa objašnjenjima u komentaru.

#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja
using namespace std;
void main()
{
	float cijenaEUR; // deklariramo varijablu
	cout << "Unesite cijenu u EUR : ";// ispisujemo tekst na ekranu – uputa za klijenta
	cin >> cijenaEUR; /*otvaramo klijentu opciju za unos, nakon unosa na ekran vrijednost se sprema u varijablu */
	cout << "Cijena u KM iznosi : " << cijenaEUR * 1.95 <<endl;  /* ispisujemo cijenu konvertiranu u drugu valutu */
}

Čestitamo! Napisali ste prvi program koji ima neku funkciju. Unesenu vrijednost u valuti euro pretvara u konvertibilne marke. Ovdje imamo sreću što je tečaj uvijek fiksan između ove dvije valute, te možemo „hardkodirati“ tečaj od 1,95.

Drugi način da spremimo u program neku vrijednost koja je uvijek konstanta i ne može se kasnije kroz program mijenjati je uvođenje ključne riječi const.

Sada ćemo opet napisati isti program korištenjem konstante varijable.

#include<iostream> //ukljucujemo biblioteku za unos i ispis sadržaja
using namespace std;
void main()
{
	float cijenaEUR; // deklariramo varijablu
	const float tecaj = 1.95; //deklariramo konstantu – nepromjenjivu varijablu
	cout << "Unesite cijenu u EUR : ";// ispisujemo tekst na ekranu – uputa za klijenta
	cin >> cijenaEUR; /*otvaramo klijentu opciju za unos, nakon unosa na ekran vrijednost se sprema u varijablu */
	cout << "Cijena u KM iznosi : " << cijenaEUR * tecaj<<endl;  /* ispisujemo cijenu konvertiranu u drugu valutu */
} 

Ovo je sve za ovu lekciju. Naučili ste što su varijable i koje su mogući tipovi podataka. Čak smo i napravili jedan koristan program. Za sva pitanja koja imate možete pisati u našu redakciju na info@bajtbox.com. Osim nas, Internet, Google i ChatGPT su vaši prijatelji u učenju programiranja. Do idućeg čitanja.

Davor Škobić

Objava Mala i besplatna škola programskog jezika C++ (Drugi dio) pojavila se prvi puta na Bajtbox.

C++ – pametni dečko koji nam je sve ovo omogućio

Ako ste se zadesili na ovom dijelu interneta i počeli čitati ovaj članak, vjerojatno ste ljubitelj tehnologije. Privukao vas je ovaj naslov i htjeli biste znati više o tome što je C++. Upravo ste otvorili prvi od serije članaka na ovom portalu koji će vas provesti kroz zanimljivi svijet osnova programiranja, te vas upoznati sa ovom materijom. Kroz ovu seriju članaka ćemo vas pokušati educirati o programiranju i uputiti u osnove ovog zanata kako bi sami kroz hobi ili profesionalno mogli zaploviti ovim vodama.

Uvodni dio – Mala škola programskog jezika C++

Ovaj članak čitate na vašem pametnom uređaju. Uvijek ste se pitali kako je to sve moguće, da se na komadu metala odvijaju sve te ogromne količine operacija. Podaci obilaze svijet, dolaze na vaš mobitel. Komunicirate sa vašim voljenima i onim koje manje volite. Sve zahvaljujući računalu, u kojem god formatu ga koristite.

Prva računala imamo od davnih vremena, prije nove ere, u formatu abakusa. To je mehaničko računalo iz doba starih naroda Grka i Rimljana, koje je omogućilo brzo obavljanje jednostavnih matematičkih operacija. Svakako da je potreba upravljanjem, obradom i podjelom informacija oduvijek postojala. Zahvaljujući velikim sinovima i kćerima čovječanstva, poslije Drugog svjetskog rata dobili smo prve oblike elektroničkog računala. Osnova bilo kakvog računala danas je Von Neummannov model računara.

Ovaj mađarsko-američki matematičar i fizičar postavio je osnovni model modernog elektronskog računala. Upravljanje elektronskim računalima, tj. sva ova čarolija koja se odigrava pred našim očima, pogonjena je programskim jezicima. U početku smo imali programske jezike specijalizirane za posebne namjene ili za posebne modele računala. Ubrzanim koracima kroz povijest, dolazimo do 1972. kada Dennis Ritchie stvara programski jezik C, za operativni sustav Unix. Taj jezik toliko dobiva na popularnosti da je i danas jedan od najpopularnijih programskih jezika, implementiran na svim važnijim računalnim arhitekturama i operativnim sustavima.

Danski računalni znanstvenik Bjarne Stroustrup 1985. godine u svom radu uočava mogućnosti nadogradnje C programskog jezika određenim značajkama kako bi bio pogodniji za moderne upotrebe u računarstvu (kompliciran izraz za jednostavniji: programiranje), te tako nastaje C++. C i C++ se danas često svrstavaju u zajedničku kategoriju.

Sve jezike koji su kasnije nastali, a ugledaju se na njih, nazivamo „C-like“ programski jezici (npr. C# i Java). Njihova jednostavnost pisanja, te univerzalnost za sve platforme je riješila mnoge probleme. Predstavljaju jedno rješenje na raznim operativnim sustavima i računalnim platformama.

Učimo pisati – Mala škola programskog jezika C++

Kroz ovu seriju članaka baviti ćemo se C++ programskim jezikom. C++ jezik je na mnogim obrazovnim institucijama izbor broj jedan za prvi susret sa programiranjem. U više članaka ćemo vam pokušati prenijeti osnove programiranja, kako bi sami mogli pisati neke osnovne programe i steći podlogu za daljnje učenje.

Prema definiciji, programiranje je proces pisanja uputa računalu kako riješiti određeni problem. Program pišemo kao slijed naredbi u programskom jeziku. Taj slijed naredbi rješavanja problema nazivamo algoritam. Rezultat napisanog programskog koda nazivamo program.

Kako smo ranije naveli C++ je jedan od najpopularnijih programskih jezika. Savladavanje C++ programskog jezika je dobra osnova za učenje i drugih programskih jezika.

Kako bi mogli pisati programe u C++ jeziku, prvo morate ovladati njegovom sintaksom. Sintaksa je skup pravila koje definiraju jedan programski jezik i kojih se moramo pridržavati kako bi naš program bio valjan. Ispod ćemo navesti osnovna sintaksna pravila za C++ programski jezik:

• Jezik je „case-sensitive“. Ovaj pojam označava da nije svejedno pišete li neku naredbu malim ili velikim slovom.
• Kraj linije programskoj jezika označava se sa ;
• Blok programa pišete unutar vitičastih zagrada { }
• Tekst koji se nalazi poslije // ili između /* */ označava komentar. Komentari se ne prevode u računalne instrukcije, to jeste ne izvršavaju se. Kao što samo ime kaže, služe da komentiramo određenu liniju koda.
• Praznim prostorom (razmakom) razdvajamo naredbe
• Sve što se nalazi unutar dvostrukih navodnika smatra se tekstom “primjer”

Pa krenimo – Mala škola programskog jezika C++

Kako bi mogli pisati programski kod, te da se isti može prevesti (kompajlirati) u program, potrebno je da imamo razvojno okruženje (eng. IDE, Integrated Development Environmenet). Naš izbor za ovu seriju članaka je Microsoft Visual Studio. Isti je besplatno dostupan na https://visualstudio.microsoft.com/ u svojoj Community verziji. Sve ostale verzije su podložne licenciranju. Community verzija ima i više od onoga što je potrebno kako bi savladali osnove programiranja.

Nakon uspješne instalacije Visual Studio razvojnog okruženja, spremni ste da napišete (kopirate) vaš prvi C++ program koji se nalazi ispod. Na njemu ćemo objasniti osnovnu strukturu svakog C++ programa.

// C++ program za ispis "Hello World" na zaslon
// Header file za uvođenje funckija za unos i ispis sadržaja
#include <iostream>
using namespace std;
// Main() funkcija -  mjesto gdje počinje izvršenje svakog C++ programa
void main()
{
    // Naredba za ispis teksta Hello World
    cout << "Hello World";
}

// C++ program za ispis “Hello World” na zaslon – prva linija našeg C++ programa je komentar. U ovom slučaju iskorištavamo ovu mogućnost da bi objasnili što naš program radi. Kako smo već naveli ovaj dio programa se ne prevodi i ne izvršava se.

#include <iostream>

using namespace std;

• Iznad dvije navedene naredbe su nam potrebne kako bi naš program radio. Ovaj dio programa u C++ nam omogućuje da uključimo tuđe napisane biblioteke i programe kako bi ih iskoristili u svom programu. U ovom slučaju uključujemo biblioteku „iostream“ te standardni set naredbi kako bi mogli za naš program iskoristiti postojeće naredbe za ispis teksta na zaslon. Svakako da ćemo u budućim tekstovima i primjerima koristiti neke druge biblioteke kako bi „stajali na ramenima divova“, to jeste iskoristili set već napisanih programa od drugih kolega kako bi rješavali pred nas stavljene probleme.

void main()

• Ovo je početno mjesto izvršavanja svakog C++ programa. Svaki program počinje u main (glavnoj) funkciji. Otvorena vitičasta zagrada { označava početak naše main funkcije, a zatvorena vitičasta zagrada } njen kraj.

cout << “Hello World”;

• Ovo je naša prva programska naredba. Cout je naredba iz iznad uključene „iostream“ biblioteke kojom šaljemo ispis na naš zaslon. Da bi ista radila moramo je ispravno pisati, poštujući sintaksu programskog jezika. Sadržaj koji želimo ispisati pišemo poslije znaka <<, a između dvostrukih navodnika. Kraj svake naredbene linije se označava sa ;

Tek smo počeli – Mala škola programskog jezika C++

S ovim se završava naš prvi tekst o C++ programskom jeziku i pisanju programa u istome. U budućim tekstovima planiramo obraditi osnovne principe unutar C++ programskog jezika, kako bi nakon toga mogli pisati svoje programe, te steći osnovnu logiku svih modernih programskih jezika koji su sljedbenici C pristupa programskog jezika (C, C++, C#, Java, Go, Python, Visual Basic, PHP). Nadamo se da će vam ova serija donijeti nove spoznaje i osloboditi vašu kreativnost u rješavanju vaših (računalnih) problema. Pred nama je uzbudljivo putovanje!

Za sva pitanja koja imate možete pisati u našu redakciju na @bajtbox.com. Osim nas, Internet, Google i ChatGPT su vaši prijatelji u učenju programiranja. Do idućeg čitanja.

Davor Škobić

Objava Mala i besplatna škola programskog jezika C++ (Prvi dio) pojavila se prvi puta na Bajtbox.

Jedan od najvećih izazova za sve koji su se pokušali baviti snimanjem glasa ili npr. snimanjem videa za Youtube je kvaliteta zvuka. Nažalost upravo se zvuku u početcima pridodaje najmanja pažnja, iako je kvalitetan zvuk možda i najvažniji za dobar ukupan dojam. Uvjeren sam da će mnogi radije pogledati malo lošije snimljen video s kvalitetnijim zvukom, nego kvalitetno snimljen video s katastrofalnim zvukom.

Vjerovali ili ne do dobrog, ili barem pristojnog, zvuka (relativno gledajući) može se vrlo lako doći. Npr. onaj lavalier (bubica) mikrofon što mi koristimo tijekom snimanja koštao je svega oko 20 EURA (BOYA BY-M1). Spaja se direktno na pametni telefon ili kameru i nemate nikakvih komplikacija oko snimanja. Naravno imamo i jedan kvalitetniji mikrofon za voiceover, no većina prosječnih slušatelja/gledatelja jednostavno ne obraća pažnju na razliku. Kada dosegnete neku minimalnu potrebnu kvalitetu zvuka malo tko više obraća pažnju na to.

Najveći neprijatelj dosezanja te minimalne kvalitete je jeka, što je problem s kojim smo se mi napokon odlučili pozabaviti. Istražujući o toj temi može se čuti i pročitati mnogo stvari pa smo za vas (a i za nas) odlučili testirati dva rješenja (uz obavezne audio sampleove). Jedno počiva na teoriji da kartoni za jaja mogu pomoći u disperziji zvuka, a samim time i smanjenju jeke. Unaprijed smo znali da je to većinski mit, ali smo imali malo drugačiji pristup od konvencionalnog tj. nismo lijepili kartone na zid nego smo uz pomoć njih pravili “lažne zidove”. Ako razmišljate o korištenju kartona / školjki za jaja u videu ćete moći vidjeti kakve rezultate očekivati.

Nakon prvog testa došao je red na povoljnu akustičnu pjenu, koja je u svim pogledima znatno bolje rješenje od kartona za jaja, a i dalje je jako povoljno. Nas je 5.72 m2 pjene došlo svega 50 EUR, a nismo sve ni iskoristili. Kako je sve to izgledalo na kraju i kakvi su bili rezultati pogledajte u videu ispod.

Objava Bolji zvuk bez boljeg mikrofona! Evo kako se povoljno riješiti jeke u prostoriji (VIDEO) pojavila se prvi puta na Bajtbox.