Nekada, baš kao danas, sjetim se da smo neke stvari počeli uzimati previše zdravo za gotovo. I dok to obično bude stvar tipa “Čovječe, što sve može ova mala spravica koju zovemo pametni telefon” ovaj put je nešto malo drugačije. Ovaj put sjetio sam se dvije stvari koje su se neizbježno povezale u jednu. Prva stvar je novi Samsung Galaxy J5 2017 i njegova službena cijena od (mislim) 559 KM (oko 285 EUR) u Bosni i Hercegovinu koju sam primjetio na jednoj reklami. Izvini Samsunže, znam da ćemo ga od vas vjerovatno dobiti na test, ali evo odmah da kažem da je to pomalo skupo – iako je mobitelčić vjerujem sasvim OK.

Nekako u trenutku dok sam razmišljao o cijeni tog Samsunga, možda par sati kasnije, kolega Andrijan sa portala u WhatsApp  grupu je poslao sliku svoje nove prinove. Nije nova beba, ali jest Xiaomi Redmi Note 4X sa 3 GB RAM-a, Snapdragon 625 procesorom i cijenom od 359 KM. Misao koja je uvezala taj Redmi Note 4 sa gore navedenim Galaxy J5 bila je: “Kakve bi u 2017. godini telefone kupovali da nije bilo Xiaomi-a, ali i Meizu-a te drugih kineskih brendova?”

Čak i s njima na tržištu jedan veliki brend kao Samsung ne osjeća nikakav pritisak da u drugoj polovici 2017.  godine kupcima pametnih telefona sa cijenom sjeverno od 500 KM ponudi uređaj sa više od 2 GB RAM-a i 16 GB interne memorije. Jednostavnosti radi zamislimo na trenutak da bi se scenarij odvijao isto ovako, samo bez “kineza”, i da u toj nekoj teoretskoj alternativnoj sadašnjosti tražimo uređaj za 500 KM . Kao entuzijast vjerovatno bi tražili najbolji omjer uloženo dobiveno i izbor bi bio jako ograničen. Nema više Redmi Note-ova, Meizu Note-ova, ZUK Z2-ica, prošlogodišnjih Xiaomi top modela na akcijskim cijenama, pa čak ni jeftinih kineza sa nabrijanim harderom i lošim kamerama. Bili bi ostavljeni na milost i nemilost Samsunga, LG-a, Sony-a, HTC-a sa njihovim “dovoljno dobrim” proizvodima. “3GB RAM-a? Dečko, znaš ti koliko 3 GB RAM-a koštaju?”

Mala, ali samo mala, iznimka u cijeloj ovoj priči je Huawei koji jest kinez u širem smislu te riječi, ali je ipak dio ove veće ekipe. Od njih bi možda dobili nešto konkretnije no opet ni blizu onome što danas nude razni manje i više poznati kineski brendovi. Jednostavno je teško zamisliti da bi postojao jedan jedini uređaj u toj klasi koji bi i najmanje zainteresirao nekog entuzijasta. Pogledajte samo trenutne opcije kao taj Galaxy J5 2017, Galaxy A3 2017, Huawei P10 Lite (jedini pristojan izbor if you ask me), a Sony bi vam čak “uvalio” HD (720p!) zaslon za 600 KM (Xperia XA1). Nemojte me krivo shvatiti, daleko su oni od loših uređaja (čak naprotiv), pored toga ima i drugih opcija, ali su daleko od onoga na što su nas kinezi navikli.

Neznam kako je vama, ali meni takva alternativna sadašnjost zvuči zastrašujuće, a tko zna koliko bi strašno zvučalo da nije bilo kineza da ih barem malo trgnu iz sna. Zato, unatoč nekada nelogičnim ali sitnim nedostacima, lijepo je znati da imamo Xiaomi, Meizu te mnoge druge manje proizvođače (redom iz Kine) koji nas uveseljavaju odličnim i povoljnim proizvodima. Često kada im prigovaramo na nekim sitnicama zaboravimo koliko smo platili, što smo sve za tu cijenu dobili (a nadamo se da nije kineski špijunski softver :-)) i što bi propustili da smo ostavljeni na milost i nemilost industrijskih velikana.

Što vi mislite kako bi izgledala industrija bez “kineza”? Bi li dobar hardver bio pristupačan samo onim financijski dobro potkovanima? Jeste li sami vlasnik nekog kineskog uređaja ili možda tek planirate biti? Javite se u komentarima, volio bih čuti što vi mislite o svemu ovome.

Objava Sreća pa imamo Xiaomi (iliti kratka oda kinezima)! pojavila se prvi puta na Bajtbox.